Kao da je bilo juče: Odurna nakaza narodnog jezika
Znameniti ljudi koji su pre pedeset, sto i više godina opisivali srpske zemlje, kao da su bili vidoviti. Njihove reči važe i danas, bilo da je reč o našim naravima, ili o mestu u vremenu i prostoru.
"Mi smo dobili u novinama, zakonima i naredbama i po sudovima nekakav jezik koji stoji u vrlo labavoj, često puta nikakvoj vezi sa živim narodnim govorom. Naše su riječi, ali jezik nije naš. Iz toga jezika ne provijava duh našega jezika, to nije jezik koji smo slušali i naučili sa majčinih usana, koji je krasniji od pjesme, jezik Vukov i Daničićev i naših novih pisaca. Ovu odurnu nakazu narodnog jezika stvorili su stranci i naši ljudi, Srbi, i Hrvati iz Hrvatske. Prvi su ga, stranci, naučili samo leksikalno, a drugi, Srbi i Hrvati, došli su sa jednim prilično nakaradnim jezikom, koji se opet razvio u Hrvatskoj pod uticajem njemačkog kancelarijskog jezika ili graničarske komande. Jedni i drugi, bratski i zajednički, počeli su kvariti naš jezik, išli su iz ureda u ured, uvađali novotarije, a sarajevski zvanični list širio ih je i popularisao. Stranci često puta nisu razumjeli ni pravog značaja pojedinih riječi, kao, na primjer, suci, kojima bi kao čuvarima javnog dobra i morala do u najsitnije pojedinosti morao biti poznat živi narodni govor."
(Književnik Petar Kočić u govoru na sednici Sabora u Sarajevu, 1910)
