Tajne Beograda: Šta sve kriju lagumi (1)
Svaki kutak Beograda nosi neku svoju priču, legendu, tajnu. Da li ste znali da je u Beogradu postojao jedini budistički hram u Evropi, ili da kruži legenda o turskom zlatu koje se nalazi u zidovima barutane? Čak je čuveni režiser Alfred Hičkok posetio rimski bunar u Beogradu, ali zašto? Portal ’’Vesti-online’’ kroz serijal tekstova prikazaće vam prestonicu Srbije u drugom, tajnovitom svetlu, koje ne primećujemo u svakodnevnom životu. Uživajte u tajnama Beograda.
Beograd je svedok 115 međunarodnih sukoba i čak je 44 puta bio sravnjen sa zemljom. Na početku 21. veka, srpska prestonica se preporučuje kao idealno mesto za avanturistički turizam. "Atlas Obscura", najpoznatiji onlajn vodič kroz neobična mesta, na mapu destinacija koje turisti ne smeju da propuste stavio je i grad na ušću Save u Dunav.
Mesta u Beogradu koja su u ponudi "Atlasa", ali i drugih časopisa koji se bave takozvanim rijaliti-turizmom, jesu Barutana, crkva Ružica i Rimski bunar na Kalemegdanu, Spomenik Neznanom junaku na Avali, zatim tuneli, lagumi i katakombe ispod Tašmajdanskog parka i Karađorđeve ulice, kao i još nekoliko lokacija u Beogradu.
Osim toga, časopis "Nacionalna geografija" je Beograd proglasio trećim gradom na svetu, iza Istanbula i Rio de Žaneira - po lepoti i značenju geografske lokacije.
Sačuvavši grubi šarm, zahvaljujući kome je stekao reputaciju grada za nezaboravnu zabavu, Beograd je počeo polako da otkriva i svoje misterije.
Kako se grad neprekidno obnavlja, vremenski slojevi se talože i nestaju ostavljajući tek slabe tragove koje nam kasnije tumače istoričari. Neke od tih tragova prepoznajemo s lakoćom, ali postoje tragovi koje ne znamo da rastumačimo, kao ni njihovo poreklo, ni njihovu namenu.
Te misterije, zapretane u prošlosti grada, osenčene legendama, takođe su deo identiteta Beograda. Glavni grad je prepun tajni i čudnovatih obrta koji su obeležili njegovu gotovo nepoznatu istoriju.
Ispod Beograda se nalazi nekoliko naseobina od kojih su neke nastale još u neolitu. Tako se ispod naselja na Banjici nalazi pravi neolitski gradić, a Vinča je jedno od najdugovečnijih naselja na prostoru Evrope.
Mesto koje je sve do danas pod velom tajne jeste srednjovekovni grad-tvrđava Žrnov - ili Žrnovan - koji se nalazio na vrhu Avale, na mestu gde je danas Spomenik neznanom junaku. Ovo istorisjko zdanje, čiji koreni dosežu do keltskog plemena Skordisci i Rimljana, do temelja je uništeno po volji kralja Aleksandra Karađorđevića, samo nekoliko meseci pre nego što će postati žrtva atentata u Marselju.
Nije ostao ni kamen na kamenu - posle razaranja dinamitom, plato je zaravnjen i izbetoniran - da bi tu nikao Spomenik neznanom junaku, delo vajara Ive Meštrovića. Budući da je uklanjanje ostataka Žrnova izazvalo mnoga nezadovoljstva, širile su se glasine da su u to i masoni upleli svoje prste.
Lagumi su najintrigantija i najmisterioznija osobenost Beograda. U podzemlju srpske prestonice protežu se kilometri i kilometri laguma i tunela, kao i pećine i prolazi i hodnici, a za mnoge se i danas ne zna. Niko ne zna koliko ih je, u stvari, i gde ih sve ima.
I jedan od najstarijih beogradskih kvartova, Dorćol, prepun je misterija. U ovom delu grada je i njegova najstarija kuća - zidana od 1724. do 1727. godine - o kojoj su se, takoreći od njenog nastanka, ispredale razne priče. U toku okupacije, posle poraza i komadanja Jugoslavije, Nemci su se jedno vreme svojski trudili, kopali i bušili, poverovavši u priče o njenim tajnim skrovištima.
Grad sapet vetrovima
|
Ostala je tajna za čim je okupator stvarno tragao, ali je i to rodilo novu priču - da je u pitanju bilo nekakvo blago. I pored istorijskih dokumenata i naučnih dokaza, ima Srba koji i danas dovode u pitanje mesto na kojem su Turci spalili mošti svetog Save. Iz tih sumnji se rodila još jedna misterija - da lomača koja je progutala posmrtne ostatke prvog srpskog prosvetitelja nije bila na Vračaru, već na Tašmajdanu - približno na mestu gde se danas nalazi kafana "Poslednja šansa".
Na Tašmajdanu se kasnije nalazilo groblje, a Turci i Austrijanci su verovali da je taj kraj Beograda mistično mesto. I to nije sve. Beograd, naime, ima i svoje čudotvorne i lekovite izvore svete Petke, banje sa sumpornom vodom. Postoje mnogi tragovi koji vode u ćorsokak, mesta, građevine i zdanja kojima ne znamo da rastumačimo ni njihovo poreklo, ni njihovu namenu.
Savremeni Beograd kao da nije svestan šta je sve imao i kakva sve blaga i izazove za savremenike krije njegova prošlost. A imao je nešto po čemu je bio izuzetan, jedinstven u čitavoj Evropi, ali je na to potpuno zaboravio. To je Kalmički budistički hram, poznat i kao Kalmički dom. Postojao je između 1929. i 1940. godine i bio jedan od prvih budističkih hramova u Evropi. Kako je nastao, ko ga je podigao?
Previranja u Rusiji posle boljševičke revolucije 1917. godine oterala su mnoge njene stanovnike iz domovine u beli svet, pored Rusa i pripadnike drugih naroda i čitave etničke grupe. Među izbeglicama su bili i mnogi Kalmici, narod mongolskog porekla, potomci velikih osvajača koji su se, posle duge vladavine nad Rusijom, u 17. veku skrasili na obali Kaspijskog mora.
Od 1920, kad su u Kraljevinu SHS počeli da stižu "beli" Rusi, do kraja 1923,u Srbiju je stiglo oko 500 Kalmika, a najviše ih se nastanilo u Beogradu, uglavnom u prigradskom selu Mali Mokri Lug. Tako je upravo u Beogradu nastala najveća kalmička kolonija u Evropi, izazvavši opštu radoznalost u Srba koji su ih nazivali Kinezima.
Na parceli koju im je darovao industrijalac Miloš Jaćimović, Kalmici su podgili budistički hram - prvi i jedini hram te religije u Evropi, a osvećenje je obavljeno 12. decembra 1929. godine.
Neiskorišćene šanse
|
"Beograd može da bude ponosan" - pisao je u "Beogradskim opštinskim novinama" dr Stevan Popović na desetu godišnjicu tog događaja. Hram je ubrzo postao obeležje i jedna od znamenitosti Beograda. U "Vodič kroz Beograd" iz 1930. uneta je odrednica o hramu, a godinu dana kasnije ulica u kojoj se hram nalazio nazvana je Budistička, danas je to Budvanska ulica.
Kad je kalmička princeza Nirdžidma Torgutska 1933. stigla u Beograd, prvo je posetila hram svojih sunarodnika. Videći da nedostaju mnogi bogoslužbeni predmeti jer nisu mogli da se nabave ni u Evropi, ona je uspela da iz Japana stigne veliki bronzani kip Bude, osvećen 25. marta 1934. godine.
Proći će pola godine od ove svečanosti i u Marselju će, 9. oktobra, biti ubijen kralj Aleksandar Prvi Karađorđević, a beogradski budisti će održati pomen kad je njegovo telo stiglo u Beograd.
Gradske vlasti su tada počele da novčano pomažu kalmičke sveštenike, ali je okupaciona vlada 1942. ukinula ovu pomoć kao "licima nesrpske nacionalnosti".
Hram je bio delimično porušen u borbama za oslobođenje Beograda oktobra 1944, a tada su i Kalmici izbegli - bilo iz straha od sovjetskih vojnika, bilo zbog saradnje sa Nemcima - u Nemačku, pa u SAD. Tako je prestala da postoji beogradska kolonija Kalmika.
Bez vernika i relikvija, hram izgubio razlog za postojanje - kako su smatrale tadašnje vlasti, pa je 1950. srušena njegova kupola, a zdanje postalo - Dom kulture. I taj ostatak nekadašnjeg hrama je na kraju nestao - srušen kada je zgradu dobila radna organizacija "Budućnost" koja je na njegovim temeljima podigla dvospratnicu za svoj servis "Budućnost".
Pročitajte nastavke serijala: