Vredna pošiljka od 300 američkih dolara, koju je poslala porodica Seferović iz Njujorka, poreklom sa severa Crne Gore, stigla je ovih dana na adresu poznatog novopazarskog humanitarca i našeg saradnika Hida Muratovića. Uz donaciju je došla i poruka s molbom da po 100 dolara uruči siromašnoj majci i ćerki Ratki i Slobodanki Đorđević iz sela Cvrnje na Rogozni, usamljenoj i bolesnoj baki Hamidi Bihorac iz Krnje Jele na Pešteru i samohranoj majci Atifi Ljajić iz Novog Pazara. Uprkos velikim vrućinama, nevoljama s koronom, i bespuću u kome žive Ratka i Slobodanka i baka Hamida, donacije su istog dana bile u njihovim rukama.
– Nedavno nam je Muratović doneo veš-mašinu, poklon dobrotvora iz Austrije, a evo sada nam pristiže i novac za novi šporet koji nam je preko potreban. Nadamo se da će nam narednih dana još neko pomoći i da ćemo u septembru ili oktobru sastaviti za novi smederevac koji će nas tokom zime lepo ugrejati, šporet koji sada imamo odavno je dotrajao, mnogo dimi, a slabo greje i peče – žali se baka Ratka i ističe da ona i Slobodanka do ovog leta ni hleba nisu imale, a da sada, zahvaljujući tekstovima u “Vestima” i pomoći dobrih ljudi iz naše dijaspore, imaju sve potrebne namirnice, lekove, odeću i obuću, veš-mašinu i, što im je posebno značajno, saznanje da nisu same i nadu da će i njima jednoga dana biti bolje.
– Tragamo po okolnim šumama za šipurkom i klekom u nadi da ćemo bar nešto zaraditi kako bi naš kućerak, oblepljen blatom i sa zemljanim podom, bar malo utoplile, pokušaćemo i da same obezbedimo drva za zimu i nešto od zimnice – dodaje starica i moli nas da porodici Seferović iz Njujorka prenesemo neizmernu zahvalnost i velike pozdrave.
Lekovi su najbitniji ovoj hrabroj baki.
– Meni su lekovi najvažniji, gotovo sve što mi humani ljudi povremeno pošalju potrošim za razne tablete, injekcije i prevoz do lekara u Sjenici, moram obezbediti i ogrev, valja platiti struju. Da nije dobrotvora iz dijaspore koji su mi pre tri godina omalterisali i utoplili brvnaru u kojoj živim, a potom i uredili unutrašnjost mog doma, čak su mi i kupatilo sagradili i veš-mašinu kupili, ja bih gladovala, a ko zna da li bi još bila u životu, bog neka čuva dobru porodicu Seferović, čula sam da pomažu i drugima u ovom kraju, svaka im čast – priča baka Hamida Bihoraca iz sela Krnja Jela na Pešterskoj visoravni.
Pomoć je preko potrebna i Novopazarki Atifi Ljajić, koja je neverovatnom upornošću i hrabrošću zadivila svet. Ona je uzela kredit da bi platila petu vantelesnu oplodnju nakon koje je konačno ostala trudna i u 60. godini rodila ćerku Alinu, danas četvorogodišnju lepoticu.
U podstanarskoj sobi, s penzijom od 120 evra, Atifa jedva izdržava svoju mezimicu jer, za razliku od drugih štićenika našeg Humanitarnog mosta, uprkos našim apelima, njoj donacije retko dolaze.
– Samo za kiriju, struju i grejanje mesečno moram da stvorim 200 evra, prinuđena sam da zajmim i snalazim na razne načine, neki ljudi mi otvoreno kažu da možda nije trebalo da rađam u poznim godinama, ali ja ne mislim tako. Celog života želela sam da se ostvarim kao majka, Bog mi je želju uslišio tek u 60. godini, srećna sam što imam Alinu, mamino zlato, ne bih je dala ni zašta na svetu, teško nam je, ali ćemo izdržati, biće sreće pod ovim nebom i za moju naslednicu – ističe Atifa i zahvaljuje se porodici Seferović iz Amerike.
Svi je zaboravili
Kad je na svet došla Alina hrabroj Atifi, koja je mnogim ženama dala nadu, čestitke su stizale sa svih strana, posećivale su je i snimale mnoge televizije, jedna čak iz Amerike, bilo je raznih obećanja, pa čak i da će dobiti bar jednu sobicu. Nažalost, svi su je brzo zaboravili, osim nekoliko donacija naših čitalaca, svaka druga pomoć je izostala.