EPA/Joedson Alves

Seče, paljenja, suše i poplave uskoro bi mogle da nanesu dovoljnu štetu prašumi u Amazoniji od koje ne samo da neće uspeti da se oporavi, već će najveća svetska prašuma ući u ciklus odumiranja.

Ukoliko Amazonska prašuma dostigne dovoljan nivo gubitka zelenog pokrivača, čitav region pretrpeće nepopravljive promene koje će promeniti zeleni krajolik u savanu sa raštrkanim delovima pod niskim zelenilom, a gubitak biodiverziteta biće katastrofalan po čitav svet.

Upozorenje dolazi iz izveštaja istraživanja objavljenog u časopisu Sajens advanses (Science Advances), čiji su autori Karlos Nobre, predsedavajući odeljenja za klimatske promene na brazilskom nacionalnom Institutu za nauku i tehnologiju (INPE), i Tomasa Lavdžoja sa Univerziteta „Džordž Mejson” u SAD.

– Amazonski sistem je blizu tački bez povratka – naveo je Lavdžoj.

Kako su autori naveli, još od 70-ih godina, kada je profesor Eneas Salati utvrdio da Amazonska prašuma generiše okvirno polovinu padavina potrebnih za njen opstanak i razvoj, postavlja se pitanje koliki bi maksimalni gubitak zelenog pokrivača morao da bude pre nego što bi čitav regionalni hidrološki ciklus toliko degradirao da najveća svetska prašuma ne bi mogla više da opstane.

Prvi modeli korišćeni procenjivali su da bi gubitak zelenog pokrivača morao da bude 40 odsto da bi se takav scenario obistinio.

U prethodnim decenijama, međutim, pojavili su se novi faktori koji utiču na hidrološki ciklus Amazonije. Ovi faktori uključuju klimatske promene i širokorasprostranjeno paljenje tokom sušne sezone kako bi se raskrčio prostor za poljoprivrednike.

Kombinacija seče, klimatskih promena i paljenja ukazuje da bi drastične promene ekosistema u istočnim, južnim i centralnim delovima džungle usledile već sa 20 do 25 odsto izgubljenog zelenog pokrivača.

Ove procene i modeli zasnovani su na istraživanju koje objavljenog 2016. godine u Proceedings of the National Academy of Sciences, koje je Nobre sproveo sa kolegama sa INPE-a, brazilskog nacionalnog Insituta za istraživanje svemira, Centra za sprečavanje prirodnih katastrofa i Univerziteta u Braziliji.

– Uprkos tome što ne znamo tačnu tačku bez povratka, procenjujemo da je Amazonija veoma blizu granice. Gubitak zelenog pokrivača dostigao je 20 odsto – oko miliona kvadratnih kilometara, mada se oko 15 odsto te površine (150.000 kvadratnih kilometara) oporavlja – istakao je Nobre.

Prema rečima istraživača, megasuše iz 2005, 2010. i 2015-2016 mogle bi da predstavljaju prve znake približavanja tački bez povratka. Ti događaji, zajedno sa velikim poplavama 2009, 2012. i 2014. navode na zaključak da čitav amazonski sistem oscilira.

– Ponašanje čoveka pojačalo je poremećaje u hidrološkom ciklusu regiona. Da nije bilo ljudskog delovanja, velika suša izazvala bi gubitak određenog broja drveća, ali bi on bio nadoknađen naredne godine sa obilnih padavinam, uspostavljajući ekvilibrijum – naveo je Nobre.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here