Vesti
Hvala za sve: Emina i Ismet Amčović

Treći put u poslednjih mesec dana, početkom marta, radovao se starina Dušimir Vuksanović, jedini žitelj zabite Pačevine na padinama Golije kod Novog Pazara. Razlog za radost ovog usamljenog i teško bolesnog gorštaka, jedno vreme od svih zaboravljenog, ponovo su bile donacije koje su mu poslali čitaoci “Vesti” iz daleke Australije i Francuske. Od dobrotvora Zorana Uzelca, koji je svoje priloge poslao na šest adresa u ovom kraju, Dušimir je dobio 50 australijskih dolara, a od Marjana Kuča iz Pariza, inače poreklom sa severa Crne Gore još 50 evra.

– Više sam dobio za poslednjih mesec dana nego za cele prošle godine. Mislio sam da su me dobri ljudi zaboravili i strahovao sam da ne ostanem bez lekova i namirnica. Srećom, pokazalo se da nisu i da uvek neko misli na mene. Sada ću, nakon nekoliko donacija iz Australije i poslednjih iz Sidneja i Pariza, jedno vreme biti “miran”. Ide i proleće, bar neću trošiti na ogrev, biće lakše – priča Dušimir.

Podseća i da su ga pre deset godina, kada se prvi put šlogirao, dobre komšije i čitaoci “Vesti” spasli sigurne smrti. Od tada je stalni štićenik našeg Humanitarnog mosta, pomažu mu i komšije, a posebno porodica Milke Đoković iz susednog Svilanova.

– Pozdravite sve moje dobrotvore, zahvalite im se u moje ime i poželite im svu sreću u životu! Da nije njih, ne bi bilo ni mene – poručuje starina sa Golije.

Slične poruke u Sidnej i Pariz, odakle su im stigle vredne donacije, šalju i baka Emina Amčović iz zabite Banovice podno Peštera i njen od epilepsije teško oboleli sin Ismet. Kao i Dušimir, i oni su od Zorana Uzelca dobili 50 dolara, a od Marjana Kuča 50 evra.

– Nama su dobri ljudi, a najviše naši rođaci na radu u Nemačkoj, prošle godine pomogli da izgradimo novu kuću, da kupimo sav nameštaj i da se uselimo. Mnogo nam je pomogao i humanitarac iz Novog Pazara Hido Muratović, koji je sve vreme uz nas, večno ćemo mu biti zahvalni. Bog neka čuva i sve naše spasioce, život su nam promenili i ulepšali. Nismo ni sanjali da ćemo predstojeće praznike (Ramazan i Bajram) dočekati u svom rahatluku. Bog nas je pogledao i poslao dobrotvore da nam pomognu, svako veče molimo se za njih kao što ćemo i za ove divne ljude koji su nam sada pomoć uputili – ističe baka Emina.

Anonimni dobrotvor iz Nemačke, poreklom iz Sjenice, donacijom od 50 evra, obradovao je i Hidajeta Pljakića, teškog invalida (duže od dve decenije bez obe noge) koji sa bolesnom i jedva pokretnom suprugom Bajramkom živi u selu Oraše kod Tutina.

– Skupljamo novac za Bajramkinu operaciju kukova u Beogradu, za život u Orašu i za eventualno preseljenje u Novi Pazar gde bi, pošto smo oboje nepokretni i nemoćni, bili bliže lekarima. Svaki dinar i svaki evro zlata su nam vredni. Mnogo nam znači i donacija iz Frankfurta, potrošićemo za moje i Bajramkine lekove – priča Hidajet.

Naglašava da su poslednje donacije čitalaca “Vesti” iz korena promenile njegov i život njegove supruge.

– Da nije dobrotvora iz naše dijaspore mi jednostavno ne bi imali od čega da živimo. Hvala im beskrajno, svima koji su nam pomogli i koji će nam ubuduće pomagati želimo sreću i mnogo radosti u životu – dodaje Pljakić.

Obradovan: Dušimir Vuksanović sa komšinicom Milkom

Radost i za Mihriju

Dugogodišnji čitalac “Vesti” iz Bazela u Švajcarskoj, po imenu Mirsad (prezime poznato redakciji), poslao je 50 franaka samohranoj majci Mihriji Murić koja sa sinovima Enesom i Ernesom živi u zabitom selu Stup u opštini Rožaje na severu Crne Gore. Ovoj hrabroj ženi, koja sinove prehranjuje često radeći kao drvoseča, donacija je dobro došla da kupi nekoliko džakova brašna, ulje, šećer i druge najneophodnije namirnice. Ni Mihrija ne može da opstane bez pomoći dobrih ljudi, jer je seča šume stala, a i šumskih plodova, koji su joj jedan od prihoda, još nema.