Ivan Strahinić
Oduzima dah: Pogled sa Banjske stene

Da je Tara jedna od najlepših srpskih planina i jedan od najbajkovitijih predela u Evropi, znaju svi. Zato mnogi i hrle da je vide, a pogotovo istinski ljubitelji očuvane prirode. Možda znate, ali nije naodmet da kažemo da je ova planinska lepotica u Zapadnoj Srbiji dobila ime po staroslovenskom bogu Taru koji je, prema legendi, zbog lepote predela izabrao baš nju za svoj dom.

Kasnije je dobila i nadimak, koji ponosno nosi – “pluća Srbije”, što sve govori o njenoj bujnoj vegetaciji. Naime, više od 80 odsto Nacionalnog parka Tara prekriveno je mešovitim šumama, zbog čega je već 40 godina pod zaštitom države.

Iako se Tara često svrstava u jedan od većih turističkih centara Srbije, utisak fotografa Ivana Strahinića je potpuno drugačiji.

– Potpuno je drugačija od susednog Zlatibora. Manjak smeštajnih kapaciteta, ugostiteljskih objekata i nedostatak klasične zimske ponude, poput skijališta, mislim da su i sačuvali Taru. Ona je i nacionalni park, te je režim očuvanja i ponašanja ljudi drugačiji. Imam utisak da nju posećuju pravi ljubitelji prirode, što prija, jer nije pretvorena u piknik i kafić turizam, već možete istinski da uživate u onome što može da vam pokaže i pruži – smatra Strahinić.

Predivan vodopad na ušću u Drinu

Prvi kontakt našeg sagovornika s Tarom nije mnogo obećavao. Obeležile su ga duge vožnje na kojima je satima išao kroz guste četinarske šume.

– To je bilo jedino što sam mogao da vidim, a za fotografa to može biti izluđujuće. Ali onda su se desili i dešavaju se, vidikovci. Ima ih dosta na Tari i svi imaju svrhu i razlog postojanja. Oni bitni su dobro obeleženi i stvarno ostavljaju bez daha. Mada, sa koje god strane da idete, na Tari možete da nađete neki svoj vidikovac i da zaista uživate – tvrdi naš sagovornik.

Bajkovito: Panorama sa vidikovca Sokolica

Mnogima su Kaluđerske bare najlepši deo Tare, jer tamo na krečnjačkoj podlozi rastu čarobne šume crnog, belog bora, jele i smrče. Ipak, svima Zaovinsko jezero zauzima jedno od centralnih mesta pri obilasku Tare. S razlogom, tvrdi naš vodič.

– Samo jezero i njegova okolina prosto su stvoreni da ga vidite. Obiđite ceo krug oko jezera i naći ćete “svoja” mesta za odmor, fotkanje, za uživanje – ubedljiv je Ivan.

Njemu je Zaovinsko jezero za fotografisanje bilo najlepše zimi.

– Tada boje neba i vode, isparenja, magle i sneg učine svoje, ali je sasvim upečatljivo i u prolećnim i letnjim mesecima – zaključuje Strahinić.

Zaovinsko jezero zimi

Reka Godina

Tara krije rečicu Vrelo, jednu od najkraćih u Evropi. Duga je samo 365 metara zbog čega je zovu Godina ili Reka Godina. Jeste kratka, ali pravi predivan vodopad ulivajući se u Drinu.

Duga 365 metara: Reka Vrelo

Apsolutni mir u Jagoštici

Jagoštica je naselje u opštini Bajina Bašta u kojem se nalaze Kanjon Matića potoka i Kapela Svetog Dimitrija. Posebnost mu daje činjenica da tamo nema srpskih mobilnih operatera (postoji signal mobilnog operatera iz BiH), kao ni fiksnog telefona. Potpuni mir i tišina.

Omorika iz ledenog doba

Na ovom području registrovana je jedna trećina flore Srbije odnosno skoro 1.200 biljnih vrsta. Među njima je i famozna Pančićeva omorika, četinar koji je preživeo poslednje ledeno doba.

Pančićeva omorika

Raj za šetače

Tara nije destinacija snova za skijaše, ali jeste za one koji uživaju u šetnjama. U okviru Nacionalnog parka postoji 290 kilometara šetačkih markiranih staza, kao i 75 kilometara biciklističke rute, a uređena je i prva staza u Srbiji prilagođena osobama sa invaliditetom.