Lična arhiva
Da razmene nežnu reč: Monika i Helena Terzić

Umiljata 12-godišnja devojčica Helena Terzić iz Beograda ima samo jednu želju, a to je da joj mama Monika Terzić (37) konačno progovori i da jedna drugoj upute nežne reči i da njena mama bude kao druge mame. Naime da podsetimo Monika je ubrzo po porođaju pala u stanje budne kome (minimalno stanje svesti), i od tada ne govori.

Baka Ljiljana Terzić, evo već dvanaestu godinu vodi upornu borbu da joj ćerka ozdravi i bude srećna sa svojom Helenom.

Iako je toliko vremena prošlo, pomaka ima, a iako su mali, za njih su veliki i svaki predstavlja radost, iako su im životi odavno podređeni brizi o Moniki. Majka Ljiljana je svesna da će još mnogo strpljenja biti potrebno da Moniku vrate u okrilje porodice, ali veruje i dalje da će zajedničkim naporima ipak jednog dana uspeti.

Ovih dana javila nam se Ljiljana, hrabra baka i majka i zamolila dobre ljude za pomoć.

Terasa za bolesnu ženu

– Molim vas ako slučajno, ali slučajno postoji mogućnost za bilo kakvu pomoć da bih završila terasu za moju ćerku, gde bi mogla da boravi preko dana. Kad sam započela gradnju ni slutila nisam da će cene građevinskog materijala otići 200 odsto i da neću moći završiti započeto – kazuje Ljiljana.

Ona kaže da je koristila prirodne materijale i nadstrešnicu sa izolacijom da se ne bi upalio lim po vrućini.

– Stavila sam drvenu ogradu na terasu i na sve sam gledala da bi mojoj ćerki bilo udobno i da bi bila sigurna. Jer to je za nju i muzej i Knez Mihailova i Kalemegdan – reči su hrabre Ljiljane.

Monika je prema njenim rečima generalno dobro.

– Više prati kada joj se obraćamo, a najviše kada joj njena ćerka govori kako je provela dan, kako je bilo u školi. Naša Mona se tada oglašava, iako ne govori kao da hoće da joj kaže da je ponosna na nju što sama uči, bez ičije pomoći. U tim trenucima, ne znam da li me bol više pritisne ili sam srećna što uspostavlja komunikaciju sa svojom majkom. Kad god je pitam da li nešto želi, da li joj nešto treba, ona mi kaže: “Ništa bako.” Ima sve petice i to sama postiže, jer nema ko da uči sa njom. Mnogo sam ponosna na nju, dete je za primer u svakom pogledu. Hvala svim dragim i humanim ljudima od srca, koji su godinama uz nas i bez čije pomoći bi nam bilo mnogo teže. Želim im zdravlje i sreću – rekla je Ljiljana Terzić.

Rehabilitacija jedini spas

– Iskoristila bih ovu priliku da naše humane zemljake još jednom zamolim za pomoć kako bih prikupila sredstva za njeno lečenje u Slovačkom medicinskom centru Adeli. Tu bi joj pomoglo da posle deset godina ispravi noge, koje su sada u zgrčenom položaju, a time bi znatno poboljšana cirkulacija omogućila bolji protok krvi i kiseonika ka mozgu što bi joj pomoglo u ozdravljenju. Ispravljanjem nogu omogućava se veći broj vežbi, tačnije vertikalizacija, da može da se ispravi i stoji što bi bio veliki pomak – kaže Ljiljana, skromna službenica koja vodi brigu o bolesnoj ćerki i malenoj Heleni.

A devojčica stalno zapitkuje: “Bako kad će mama da priča, zašto je bolesna, kako me je čuvala kad sam bila beba?” Tada mi je najteže. Kad je Mona napolju u kolicima i padne joj glava sa strane, ona ostavi igru, propne se na prste i ispravlja Moniki glavu, pomazi je i kaže dobra moja mama – u suzama navodi Ljiljana. Osim tuge za bolesnom ćerkom ona se trza i na sam pomen teških unukinih osećanja.

Kako pomoći?

Svi koji mogu i žele da omoguće bolesnoj Moniki Terzić nastavak lečenja, mogu da stupe u kontakt s njenom porodicom: Ulica Koste Hakmana 1, 11.000 Beograd ili putem mobilnog telefona: +381 63 477 706. Broj fiksnog: +381 11 2895 072. Novčanu pomoć iz inostranstva je moguće poslati Vestern unionom, a iz Srbije na ime Ljiljana Terzić, uplatom na dinarski račun broj: 200-13849692-23, Poštanska štedionica. Naravno, i “Vesti” su vam na usluzi.

Niko kao čitaoci “Vesti”

Ako smo ikad od nekoga imali razumevanja za situaciju u kojoj se nalazimo, to su čitaoci “Vesti” i naši dragi zemljaci čija nam je pomoć nekako uvek stizala u pravom trenutku. Možda nikada nećemo imati prilike da ih upoznamo, ali ćemo im biti večno zahvalni. Samo ću vam reći da nam ne samo svojim prilozima nego i toplom podrškom olakšavaju životne muke – kazala je Ljiljana.