Lična arhiva
Donatori olakšavaju život: Ljiljana i Aleksandar Čolić

Samohrana majka Ljiljana Čolić (65) iz Ljubesela kod Topole i njen sin Aleksandar (45), koji je oboleo od ubrzanog starenja mozga, nemaju reči kojima bi mogli da se zahvale Bogu za svu podršku koju dobijaju od ljudi velikog srca širom sveta.

Da nisu sami, uprkos svim poteškoćama sa kojima se bore kroz život, redovno pokazuju mnogobrojni dobročinitelji, koji pored novčane i materijalne pomoći redovno kontaktiraju sa porodicom kako bi im pružili reči podrške i utehe.

Nedavno je njihov višegodišnji anđeo čuvar, Dana Vacev iz Minhena, rodom iz Dimitrovgrada, odlučila da pomoć koju je spremila donese lično u dom Čolića. Ova poseta izuzetno je obradovala Ljiljanu i Aleksandra koji su nas odmah obavestili o dragoj gošći.

– Ma nemam reči kako da se zahvalim. Uprkos tome što sigurno postoji mnogo dragih ljudi koje treba da vidi kada dođe u Srbiju, ona je izdvojila dan kako bi posetila nas. Družili smo se celog dana. Bilo je prelepo. Kada vidim tu podršku, slobodno mogu reći naših prijatelja, to mi daje vetar u leđa i energiju da nastavim da se borim iz dana u dan za mene i mog Acu – ispričala je Ljiljana.

Dobročiniteljka Dana, kao i uvek, nije došla praznih ruku.

– Donela je tri kutije leka koenzima Q10 koji je Aci neophodan, a mi ne možemo da ga priuštimo. Takođe, obradovala ga je i novom garderobom. Donela nam je i pune kese hrane i raznih drugih potrepština za kući. Sad jedan duži vremenski period ne moram da brinem o odlasku u prodavnicu. Divna žena, na sve misli… Zahvalni smo joj do neba, i na pomoći, i na ljubavi koju nam pruža. Takođe želimo da pošaljemo mnogo pozdrava i njenim ćerkama Dijani i Manueli koje su nas takođe posećivale kad su bile u Srbiji – poručila je Ljiljana.

Kako kaže, svaki put ostane bez teksta zbog dobrote ljudi koji misle na njih.

– Svaki put kad nam stigne pomoć, meni krenu suze i teško ih zaustavljam. Ni sama ne znam kako da zahvalim na takvoj dobroti. Po ko zna koji put spas nam stiže i to u najtežim momentima, kad smo na ivici snage, bez lekova i sredstava za život. Mogu samo da se zahvalim do neba i nazad. Naš je život često posut trnjem. Što sam starija, sve više snage mi je potrebno za brigu o Aci. Sa malim prihodima, bolešću i svim nevoljama koje nas zadese, nije lako. Ali kako kažu, Bog nešto uzme, ali uvek i daruje. Nama je dao divne ljude koji su nas smestili u svoja srca i ne dozvoljavaju da nam nešto fali. Želim da Danu Gospod čuva i da joj podari sreću, zdravlje i svaku blagodat. Ništa manje nije zaslužila ta divna žena i njena porodica – rekla je Ljiljana.

Teška sudbina

Aleksandar Čolić je do svoje 24. godine živeo sasvim običnim i mirnim životom. Želeo je da radi, zasnuje porodicu, ali je igra sudbine odlučila drugačije.

U decembru 1999. godine primetio je prve tegobe, pa je ustanovljeno ubrzano starenje mozga, zbog čega je sada u dotrajalim invalidskim kolicima i teško da može samostalno da se hrani. Kako nesreća nikad ne ide sama, to je i teška materijalna situacija dodatno otežavala Ljiljani brigu o sinu.

Poziv donatorima

Ako želite da se uključite u neku od akcija Humanitarnog mosta, javite se na mejl adresu: hmost@frvesti.com. Dobićete adresu i broj telefona porodice kojoj želite da pomognete i dogovoriti se sa njima o načinu dostave donacije. Informacije možete da dobijete i od novinara Humanitarnog mosta na brojeve telefona: +381 11 31 93 771 i +381 11 31 90 924.

Izvor:
A. Vučićević

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here