Anka Raščupanka

Naš život u potpunosti zavisi od električne energije. Došli smo u fazu da je trošimo mnogo više nego što možemo proizvesti u termoelektranama i hidrocentralama. Istovremeno, upravo te elektrane nanose velike štete okruženju u kome se nalaze i planeti globalno.

Termolelektrane koriste ugalj za proizvodnju struje. Da bi pribavile velike količine potrebnog uglja moraju vršiti velika iskopavanja. Ostaju opustošeni ogromni prostori u prirodi, remeti se svet biljaka i životinja, menja se reljef… Nije to kraj štetnih delovanja termoelektrana, jer pri sagorevanju uglja oslobađaju se gasovi koji čine štete u atmosferi.

Hirdoelektrane koriste vodene tokove za dobijanje struje, zbog čega se i prave na većim rekama. One zahtevaju nakupljanje velikih količina vode, tzv. akumulacionih jezera. Te zazustavljene vode poplavljuju okolna područja, takođe remećenjem biljnog i životinjskog sveta, kao i poremećajem toka manjih reka i pritoka sa njihovim obalama.

Spas za čovečanstvo je korišćenje vetra i sunca za proizvodnju električne energije, a naziva se alternativna energija. Način na koji se ova vrsta energije dobija na čini štetu okolini.

Dakle, rešenje za dobijanje neophodne električne energije, bez narušavanja poredaka u prirodi, postoji! Treba istrajati u tim spoznajama i pristupiti primeni.

Nuklearne elektrane takođe proizvode električnu energiju i nemaju tako direktno pogubno dejstvo na okoliš pri optimanim uslovima. Pored neophodnih astronomskih finansijskih sredstava, problem je postojanje mogućnosti havarije koja donosi nesagledive štete po život na planeti.

Srbija svojim položajem na planeti ima dovoljno kapaciteta za korišćenje obnovljivih izvora energije. Najveća vetroelektrana u Srbiji je Čibuk 1, smeštena na obodu Deliblatske peščare.