Tanjug
Foto: Ilustracija

U Srbiji gotovo svaka školska godina za osnovce i srednjoškolce započinje štrajkom prosvetnih radnika. Razlozi su uvek isti: male plate i loši uslovi rada. Dok se nekad tražio indeks više za mesta na fakultetima na kojima se školuju budući nastavni kadrovi, danas među prosvetare niko neće.

Rad u školi je nekad bio visoko cenjeno zanimanje, a prosvetni radnik deo elite. Danas starlete u rijalitiju na nedeljnom nivou zarađuju više od nastavnika u osnovnoj školi mesečno.

Dnevnik niko neće

Da svršeni srednjoškolci beže od dnevnika kao đavo od krsta dokazuje podatak da se na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu na smerovima koji školuju buduće nastavnike i profesore iz oblasti prirodnih nauka ove godine prijavio rekordno mali broj kandidata.

Za studijski program koji školuje buduće profesore fizike prijavio se samo jedan kandidat na 25 mesta, dok je na 20 mesta na smeru hemije konkurisalo samo dvoje. Na 40 mesta na smeru biologije prijavilo se pet kandidata, na matematiku želi da se upiše svega 11 srednjoškolaca, iako ima mesta za njih 55. Geografiju želi da studira samo njih 11, iako je predviđeno 40 mesta.

Slična je situacija i u Beogradu. Na smeru Opšte fizike na Fizičkom fakultetu na 25 slobodnih mesta prijavilo se svega osam kandidata, a gotovo je identitčno i na Hemiji gde je na 25 mesta konkurisalo samo 7 svršenih srednjoškolaca. Na Matematičkom fakultetu ostalo je 41 slobodno mesto posle upisa u junu, a kako su za “Vesti” rekli u studentskoj službi, tradicionalno su na smeru informatike popunjena sva mesta, dok najviše preostane na smeru za nastavnike matematike.

Omalovaženi

Zvonimir Jović, predsednik Unije sindikata prosvetnih radnika Vojvodine ocenjuje da je odziv mladih na prijemne ispite za nastavne kadrove katastrofalan iz više razloga.

– Prvi i osnovni je što su plate prosvetnih radnika vrlo niske oko 50.000 dinara (oko 415 evra). Mlad čovek koji počinje život, zasniva porodicu, od te plate ne može da živi ni pristojno, a kamoli sebi da priušti bilo šta osim najosnovnijeg. Pitanje je za državu kad će i kako da rešava taj problem. To je samo jedan aspekt kompleksne teme. Drugi problem na koji smo nekako već navikli, kao da je to normalno, jeste odnos prema prosvetnim radnicima. On je užasan. Nekada se znalo ko je nastavnik, bio je veoma cenjen i poštovan kao neko ko se bavi onim najvrednijim: decom. Danas, oni su nisko na lestvici poštovanja. Prosvetari su omalovaženi kako od đaka, tako i od roditelja, države, celokupnog društva – istakao je za “Vesti” Jović.

Prodekan za nastavu na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu prof. dr Tatjana Pivac saglasna je sa Jovićem da nezainteresovanost mladih za pomenuta zanimanja potiče najviše iz činjenice da to nisu adekvatno plaćeni poslovi.

– Ubeđeni smo da bi povećanje zarada u prosveti, kao i opšteg statusa nastavnika i profesora u društvu, dovelo i do porasta zainteresovanosti za ovu grupu studijskih programa. U prilog ovoj konstataciji ide i činjenica da je mali broj kandidata prijavljen čak i za deficitarna zanimanja, kao što su profesor matematike, fizike i informatike, koja su veoma tražena na tržištu. Očita je tendencija da se budući studenti pri opredeljivanju za upis rukovode isplativošću bavljenja budućom profesijom. Stoga ne čudi orijentisanost kandidata ka IT smerovima, ali nažalost ne iznenađuje ni činjenica da je interesovanje za rad u prosveti opalo – rekla je za medije prof. dr Pivac.

Povećati zarade

Profesorka Univerziteta u Beogradu, u penziji, Srbijanka Turajlić za medije je istakla da prosvetari moraju više da zarađuju.

– To mora i kod nas da postane najuglednija i najplaćenija profesija, bez toga je besmisleno pričati o reformi. Takođe, deo rešenja leži i u smanjenju broja učenika u odeljenjima kako bi nastava bila kvalitetnija – rekla je Turajlićeva.

Brane svoje monopole

Fizičar i viši naučni saradnik na Institutu za fiziku dr Milovan Šuvakov smatra da je suština problema u činjenici da je visoko obrazovanje u Srbiji podeljeno na male oblasti između kojih su nepremostive “pregrade” i “zidovi”. Tako svaka oblast, dodaje, ima ili svoj fakultet ili departman koji funkcioniše autonomno unutar fakulteta.

– Pri svakom pomenu višepredmetnih nastavnika, upravo fakulteti skaču da brane svoje parče monopola, tvrdeći kako ne može matematičar da predaje fiziku ili fizičar hemiju. Ovde pričamo o osnovnoj školi. Smerovi su pravljeni na taj način da podmire potrebe postojećeg kadra na fakultetu, a ne da budućem nastavniku pruže neophodne kompetencije. Često se dešava i negativna selekcija, pri kojoj oni studenti koji su lošiji budu primorani da se prebace na nastavničke smerove – istakao je Šuvakov za srpsku štampu.