Tačno je da je đelato (gelato) italijanski naziv za sladoled što i većina misli, međutim, oni ih i poistovjećuju ne znajući da zapravo postoje značajne razlike između ove dve ledene poslastice.
Vraćajući se nazad u istoriju, važno je istaći da se đelato pojavio za vreme reneanse kada je alhemičar Kosimo Ruđeri stvorio prvi njegov okus zvani “fior di latte”, na dvorcu porodice Mediči u Firenci.
Sicilijanac Frančesko Prokopio Kuto učinio je ovu poslasticu dostupnom javnosti kada je otvorio Cafe Le Proscope u Parizu 1686. godine.
Tradicionalni ukusi đelata uključuju vanilu, čokoladu, jagodu, lešnik, limun, malinu i breskvu. Vremenom su se razvili i moderniji ukusi poput ananasa, tiramisua, banane, manga, jogurta, straćatele.
– Postoji nekoliko glavnih razlika između italijanskog đelata i američkog sladoleda. Prva velika razlika su sastojci đelata koji se obično pravi od mleka, pavlake i nekoliko žumanaca, zavisno od toga koji se ukus proizvodi. Sastojci đelata u sicilijanskom stilu uključuju vodu, pavlaku, malo mleka i nekoliko žumanaca – naveo je Morgan Morano, izvršni direktor i osnivač Morano Gelato Inc., male kompanije sa sedištem u Novoj Engleskoj koja proizvodi autentični italijanski đelato.
Kako je dalje pojasnio, razlika između gelata i sladoleda je i ta što je gelato gušći.
– Takođe, postoji još jedna razlika, a to je temperatura prilikom serviranja. Đelato se poslužuje topliji nego sladoled. Toplija temperatura pojačava kremastu teksturu đelata i ističe arome, jer se brže tope u ustima – dodao je Morano.
