Vesti
Obradovani: Porodica Baždar

U Rašku oblast, iz daleke Kanade i jednog malog gradića u državi Ontario, donaciju od 500 kanadskih dolara poslala je porodica Vranjaković, poreklom iz Bosne. Njihova želja bila je da sa po 100 dolara obraduju usamljene i bolesne bake Stana Minić iz Dragočeva na Rogozni i Stanica Milojević iz Dobrinje kod Tutina, zatim porodica Baždar iz Sjenice, starica Vasvija Suljević iz Novog Pazara i Miloš Jovanović, ratnik sa Košara koji živi u zabitom selu Troštice na Goliji.

U kratkoj propratnoj poruci ova humana porodica ističe da godinama pomaže rođacima i sirotinji u rodnoj Bosni. Iz “Vesti” su saznali sa kakvim se sve mukama suočavaju stari, siromašni i bolesni u Raškoj oblasti, pa su odlučili da vrednu donaciju pošalju i u ovaj deo Srbije. Posebno ih je ganula sudbina nepokretne bake Stane Minić koja ni šporet ne može da naloži i jedva preživljava uz pomoć komšija iz susednih sela. Baka Stana dugo nije dobijala nikakvu pomoć, tek nedavno, stigle su joj donacije iz Melburna i Sidneja koje su joj omogućile da kupi brašno i lekove.

– Sama sam i nemoćna. Da nije rođaka i komšija koji me povremeno posećuju, donesu hleb i mleko, ali i dobrih ljudi iz sveta koji mi pošalju pomoć, meni zlata vrednu, umrla bih od studi i gladi. Da mi nije ni ovog televizora umrla bih od samoće, jer nekad i po nedelju dana ne sretnem čoveka, a vukovi urlaju oko kuće. Nadam se da će mi ova donacija pomoći da dočekam proleće, za kasnije, kako Bog kaže – ističe starica i porodici Vranjaković šalje veliku zahvalnost, najlepše želje i pozdrave.

Donacija od 100 dolara će puno značiti i Stanici Milojević iz Dobrinje kod Tutina, takođe usamljenoj, siromašnoj i bolesnoj starici, koja preživljava uz pomoć rodbine, dobrih komšija i retkih donacija naših čitalaca. Obnoviće svoje male zalihe brašna i lekova, a nada se da će joj ostati i za “šećer i kafu”.

Siromašni i teško bolesni ratnik sa Košara Miloš Jovanović, koji sa bolesnom majkom Rosom i sestrom Marinom jedva opstaje u zabitim Trošticama na padinama Golije, takođe ističe da im je svaka para kao dar s neba.

Nada se invalidskoj penziji: Miloš Jovanović

– Hvala Bogu i dobrim ljudima, trenutno nismo ni gladni, ni žedni. Rešili smo se i duga za struju, imamo lekove i nešto brašna u kući, a sve to nakon apela u “Vestima” – priča Miloš Jovanović, hrabri i od države zaboravljeni branilac Srbije i dodaje:

– Brzo se istopi sve što nam dobrotvori pošalju i što uspemo da od sebe sakrijemo. Najviše trošimo na lekove, za hranu šta ostane, pa će tako i ova pomoć iz Kanade otići na “tablete” na čemu se od srca zahvaljujemo dobrotvorima. Iskreno govoreći, još se nadam invalidskoj penziji. Krvlju sam je zaslužio, ali nažalost, još nije na vidiku. Kad bih imao bar i najminimalnije redovno primanje bilo bi nam lakše. Do tada, nadam se da nas dobri ljudi, a posebno humanitarac Hido Muratović, koji je uz nas 10 godina, neće ostaviti na cedilu.

Jedva preživljavaju

Tužna je i teška sudbina i porodice Baždar iz Sjenice. Glava porodice Raho je dugo u postelji i nepokretan, a njegovi naslednici: Elko, Ela, Safija i Sabaheta imaju smetnje u razvoju i druge zdravstvene probleme. Hrane se u narodnoj kuhinji, kubure s lekovima, ogrevom i jedva preživljavaju.

– Uvek se obradujemo kad nam stigne neka pomoć. Ovoga puta platićemo dug za struju. Hvala puno dobrim ljudima iz Kanade i svima ovde u Sjenici i svetu koji nam pomažu – poručuje Elko Baždar.

Sama i nepokretna u Bespuću: Stana Minić

Sve za namirnice

Donaciji iz Kanade mnogo se obradovala i starica Vasvija Suljević iz novopazarskog naselja Hadžet, koja godinama sama, u bedi i sirotinji i bez ikakvih prihoda, brine o teško bolesnom sinu Mirsadu. Nakon apela u “Vestima”, nedavno joj je stiglo 100 evra, pa je uspela da Mirsadu kupi lekove. Pomoć porodice Vranjaković iskoristiće da se opskrbi najpotrebnijim namirnicama.

Pelene za Arijetu

Naša anonimna čitateljka iz Hanovera poslala je paket pelena i odeće Novopazarki Bajri Suljević koja dve i po decenije sama u podstanarskoj sobici brine o nepokretnoj i teško bolesnoj ćerki Arijeti. Svaka pomoć njima mnogo znači, jer nikakva primanja nemaju, a samo za kiriju, lekove i struju mesečno im je potrebno 300 evra. Da nije dobrih ljudi i njihovog sevapa, ko zna da li bi još bile u životu.