Vesti
Neophodna pomoć: Za Dušanovo bolje sutra

Posredstvom našeg Humanitarnog mosta i uplatama preko posebnog računa fondacije “Budi human” Aleksandra Šapića, čitaoci Vesti iz celog sveta već šest meseci nesebično pomažu mladom i nepokretnom Novopazarcu Dušanu Jovanoviću (27) da, nakon teškog oštećenja kičme, nekoliko operacija, specijalne rehabilitacije i transplantacije matičnih ćelija, ozdravi i ponovo stane na svoje noge.

Akcija za pomoć ovom talentovanom košarkašu i bivšem policajcu za sada ide po planu, a napreduje i Dušanovo lečenje i rehabilitacija u Novom Sadu. Na radost lekara, rodbine, brojnih drugova i prijatelja i dobrotvora iz celog sveta, Dušan je nedavno prvi put ustao i napravio nekoliko teških, ali ohrabrujućih koraka.

Među brojnim dobrotvorima poslednjih dana posebno su se izdvojili: Anđelka Đurović iz Melburna, prilogom od 500 australijskih dolara, naša čitateljka Jelena iz Osla koja je uplatila 100 evra i anonimni donator iz Bazela prilogom od 200 švajcarskih franaka. Još mnogi su poslali vredne priloge koji će, nadamo se, Dušanu omogućiti da nastavi skupo, ali za sada uspešno lečenje u Novom Sadu.

– Bilo je planova da, nakon specijalnih i višemesečnih rehabilitacija u Srbiji, lečenje nastavim u Turskoj, na jednoj specijalizovanoj klinici u Istanbulu, za šta je trebalo oko 30.000 evra. Moji sugrađani i humani ljudi iz celog sveta sakupili su mi oko 25.000 evra na čemu sam im beskrajno zahvalan – priča Dušan.

Skupljeni novac omogućio je ovom mladiću da krene sa ozbiljnim lečenjem.

Nesebična podrška: Dušan Jovanović sa roditeljima

– Pošto je prva transplantacija matičnih ćelija na klinici Parks dr Dragi ovde u Novom Sadu dala odlične rezultate, a i dobar deo sakupljenog novca već je potrošen za moj šestomesečni boravak u Kanjiži, Beogradu i Novom Sadu, specijalnu rehabilitaciju i prvu transplantaciju matičnih ćelija, odlučili smo da ne idem u Tursku i da lečenje nastavim u Srbiji – priča Dušan i naglašava da ga rehabilitacija dnevno košta po 100 evra, jedna transplantacija matičnih ćelija 5.500 evra, samo za jedan mesec boravka u ovom Novom Sadu potrebno oko 11.000 evra.

Na računu je ostalo još oko 5.000 evra, za kraj ovog meseca zakazana je još jedna transplantacija matičnih ćelija od koje lekarski tim i Dušan puno očekuju.

– Za dalju rehabilitaciju, boravak u Novom Sadu i zakazanu transplantaciju potrebno mi je još oko 10.000 evra. Prilozi već pristižu, nadam se da će mi dobri ljudi pomoći da sakupim potrebni novac, da nastavim lečenje i konačno prohodam – kazuje u jednom dahu mladi Dušan.

On kaže da živi za taj trenutak i taj dan.

– Dve godine sam vezan za invalidska kolica i četiri zida, samo upornost, volja, vrsni lekari i dobri ljudi koji mi pomažu daju mi snagu da se borim i istrajem u ovoj borbi – dodaje Dušan.

Sudbina se surovo poigrala sa ovim mladim i u društvu omiljenim Novopazarcem, u najvećoj snazi, pun života i planova, Dušan se pre dve godine iznenada srušio na radnom mestu. Tada nije ni slutio da ga čeka hod po mukama, međutim, nakon pregleda u Beogradu i teške operacije, lekari su mu rekli da je došlo do izliva krvi na kičmenu moždinu i njenog teškog oštećenja i da možda više nikada neće hodati. On se ipak nije predao, borio se kao lav, a uz njega su stalno otac Prvoslav, penzioner, i majka Dragana, frizerka, koji svojim malim primanjima nisu mogli mnogo da mu pomognu.

Dušan Jovanović

Humanost bez premca

– Akciju su pokrenuli moji sugrađani, uspešno je vodi fondacija “Budi human”, a od kako su se uključile i Vesti priloga je znatno više, nemam reči kojima bih se zahvalio mojim dobrotvorima, da nije humanosti i ljudske dobrote ja uopšte ne bih mogao da se lečim, bog neka čuva sve moje sve moje spasioce – poručuje ovaj mladi Novopazarac.

Kobni rođendan

Zajedno sa svojim društvom Dušan je 23. novembra 2019. godine proslavio 25. rođendan, veselio se i igrao ne osećajući nikakav bol, niti nagoveštaj nekog problema. Nekoliko sati kasnije, čim je stigao na posao noge su ga izdale, mislio je da je u pitanju trenutna slabost, međutim, ispostavilo se da je bolest preteška i krajnje neizvesna.

Pamtiću taj rođendan do kraja života, od tada više nisam slavio ni jedan rođendan, daće bog da se ipak radujem i ponovo okupim svoje društvo – kaže ovaj dobroćudni mladić iz Novog Pazara.