pixabay.com

Marko Kosovac (28) preminuo je nakon povrede koju je zadobio radeći u kraljevačkoj gradskoj čistoći. Činjenica da je povreda nastala na poslu nije omela Javno komunalno preduzeće “Čistoća” da nesrećnom mladiću da otkaz. I to – dok je ležao u komi!

U JKP “Čistoća” se pozivaju na pravne finese i kažu da se ne radi o otkazu već o raskidu ugovora u skladu s propisima koji regulišu pravni status angažovanih radnika po osnovu ugovora o privremeno-povremenim poslovima.

Nesrećni mladić bio je angažovan po osnovu ovakvog ugovora, a takvi radnici su u velikoj meri obespravljeni i diskriminisani u odnosu na zaposlene na neodređeno ili određeno vreme.

Dovoljno je da se jedan dan ne pojave na poslu i da se ugovor po automatizmu raskida. U konkretnom slučaju, ispostavilo se da im otkaz sledi i kad na posao ne mogu da dođu zbog povrede koju su zadobili na poslu.

Angažman po osnovu ugovora o privremeno-povremenim poslovima predstavlja rad van radnog odnosa i takvi radnici se formalno vode kao nezaposleni, pa shodno tome ne uživaju mnoga prava koje zaposlednima garantuje Zakon o radu.

Za njih ne važi predviđena zaštita od otkaza, nemaju zagarantovano pravo na godišnji odmor, minimalnu zaradu, topli obrok, otpremnine… Drugim rečima, oni su savremeni robovi, pa otud ne čudi što poslodavci sve češće do radnika dolaze upravo sklapajući ove disuktabilne i s humano-etičke tačke gledišta eksploatatorske ugovore.

Da je na ovom polju najviše zloupotreba potvrđuje nam i beogradski advokat Dragan Vasić. On kaže da zloupotreba ovog vida upošljavanja postoji gotovo tri decenije.

– Suština je u tome da je osoba formalno angžovana putem ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova, a faktički obavlja stalan i sistemazivan posao kod poslodavca – objašnjava Vasić.

Prema njegovim rečima, u praksi se najčešće fiktivno menjaju naziv i opis radnog mesta kako bi se na prvi pogled stekao utisak da radnik ne radi duže od 120 radnih dana isti posao, koliko je maksimalno dozvoljen angažman po osnovu ugovora o privremeno-povremenim poslovima.

– Takva osoba formalno-pravno nije u radnom odnosu, nije joj ni zarada isti, već po pravilu za isti rad dobija od 30 do 70 odsto nižu novčanu naknadu u odnosu na radnike iz radnog odnosa. A ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova poslodavac može raskinuti u svakom trenutku i bez ikakvog obrazloženja – ističe advokat Vasić.

Advokat Dragan Vasić

U srpskoj verziji neoliberalnog kapitalizma, čak i kad ste u radnom odnosu, ništa vam ne garantuje da ćete izbeći bahatost i izrabljivanje poslodavca. Jedan od takvih apsurdnih slučajeva koji sindikatima treba da nametne ozbiljnije pregovore zaštiti prava radnika sa poslodavcima i zakonodavcima jeste i slučaj Snežane Pešović, porodilje koja je sama plaćala doprinose kako bi je poslodavac prijavio. Ona je duže od decenije radila na crno. Kad je ostala u drugom stanju, poslodavca je zamolila da je prijavi zbog zdravstvene knjižice. On je prijavu uslovio time da mu ona sama daje novac za doprinose. Na kraju je Snežana njemu isplaćivala 4.000 dinara više nego on njoj?! I ne samo to, već joj doprinose i platu za dva i po meseca nije ni uplatio, iako je od nje dobio novac. Na kraju joj je i dao otkaz dok je bila na porodiljskom, iako je to kršenje Zakona o radu koji ne dozvoljava otkaz trudnicama i porodiljama.

Kako god da okrenete, bilo da su angažovani na poslovima van radnog odnosa ili po odredbama zakona o radu, radnici nadrljaju.

Do zaštite sudskim putem

Kako radnik koji je angažovan po osnovu ugovora o privremeno-povremenim poslovima da zaštiti svoja prava? Prvo, pred nadležnim osnovnim sudom treba da traži da mu se retroaktivno utvrdi radni odnos na neodređeno vreme, a zatim da tuži poslodavca.

– Na taj način može da ostvari ne male razlike između novčane naknade koju je primao i zarade koju bi ostvario kao zaposleni, sve s pripadujućom kamatom. Takvi sporovi u proseku traju godinu dana – kaže advokat Dragan Vasić, koji se godinama bavi ovom vrstom radnih sporova.

Zatvorenicima čuvaju radno mesto

Zakonodavac je više vodio računa o pravu na rad kažnjenika nego ljudi angažovanih na privremeno-povremenim poslovima. Tako u se članu 79 Zakona o radu predviđa mirovanje radnog odnosa zaposlenima koji odsustvuje s posla zbog izdražavanje kazne zatvora u trajanju do šest meseci. Poslodavac je dužan da im čuva radno mesto, gde su oni dužni da se pojave u roku od 15 od dana po povratku iz zatvora.