Ivan Strahinić
Ima 389 stabala: Drvored zasađen krajem Drugog svetskog rata

Kikinda u severnom Banatu iznenađuje na svakom koraku. Jedan je od gradova u kojem vidite i čujete stvari koje ne očekujete, od mamuta Kike, preko sova utina (mala ušara) i ludaja do velikih skulptura u terakoti.

– Gradić je pun sadržaja. Ono zbog čega mi je Kikinda bila interesantna za fotografisanje jesu sove i drvored u Ulici generala Drapšina. Stanište sova utina koje naseljavaju sam centar Kikinde je više nego interesantno. U drveću iznad sebe možete da vidite sove koje vas mirno posmatraju i ne uzbuđuju se previše zbog vašeg prisustva. Mislio sam da je ovo pun pogodak, ali sam onda otkrio da Kikinda ima da ponudi mnogo više. U septembru su aktuelne tikve, koje u Banatu zovu ludaje, a nikako ne bi trebalo da se propusti obilazak Muzeja Terra i idiličnog Starog jezera – navodi fotograf Ivan Strahinić.

Zaštitni znak: Ludaje teške i više stotina kilograma

Krenimo redom. Kikinda će vas prvo šarmirati arhitekturom i fontanom u centru grada, a oduševiti Ulicom generala Drapšina sa dva kilometra dugim drvoredom. Ulica predstavlja pravi zeleni tunel i oazu prirode u urbanom jezgru te je jasno zašto ju je sajt “Arhitektura i dizajn” postavio na 22. mesto najlepših na svetu.

Najpoznatija zgrada u Kikindi je Narodni muzej Kurija (lat. curia – sudnica, većnica), jednospratna kasnobarokna građevina kroz čije se prostore nekada prelamala politička i upravna, a danas kulturna istorija regiona. Od 2006, u vlasništvu Kurije je skelet kikindskog mamuta, nazvanog Kika, otkriven deceniju ranije (1996) na glinokopu fabrike “Toza Marković”. Replika skeleta u prirodnoj veličini postavljena je u dvorištu muzeja, a orginalni ostaci se nalaze u okviru stalne postavke i predstavljaju jedan od najznačajnijih eksponata.

U prirodnoj veličini: Replika skeleta u dvorištu muzeja

Druga zanimljivost jeste da se u Kikindi nalazi najgušća gnezdeća populacija sova utina na svetu. Krajem 2009. su izbrojane 734 jedinke, a stablo s najviše ovih sova u Srbiji nalazi se u centru Kikinde sa čak njih 145. Zaštitni znak grada je zdepasta, pomalo i nezgrapna biljka, tikva ili, kako kažu Kikinđani, ludaja, zahvaljujući kojoj svake godine, trećeg vikenda u septembru, Kikinda na četiri dana postaje centar Evrope.

Na jednom stablu izbrojano 145 sova utina

Od 1986, na manifestaciji Dani ludaje, u “najlepšoj gostinskoj sobi srednje Evrope” – na kikindskom Trgu, meštani i gosti se nadmeću čija je ludaja najveća i najteža. Ono što se obavezno obilazi u ovom delu Srbije je svetski poznati Muzej Terra, odnosno Park monumentalnih skulptura u terakoti.

Jedinstven je u svetu zbog skulptura velikog formata i neverovatnog tematsko-poetičnog raspona. Pokretač i idejni tvorac, najpre simpozijuma (1982), galerije i ateljea Terra, a sada i istoimenog muzeja je Slobodan Kojić, akademski vajar i nekadašnji profesor Fakulteta likovnih umetnosti na Cetinju. Sve bogatstvo koje su vajari iz čitavog sveta darovali za četiri decenije, koliko postoji Internacionalni simpozijum Terra, izloženo je pod svodovima nekadašnjeg vojnog manježa kao i pod otvorenim nebom.

Monumentalne: Skulpture u terakoti

I to nije sve šta Kikinda nudi. Prosto izaziva da je obiđete.

Jedinstvena suvača

Od nekoliko desetina hiljada, preostale su samo tri suvače u Evropi – u Kikindi, Sarvašu (Mađarska) i Otoku (Hrvatska). Suvača je suvi mlin koji za mlevenje žitarica koristi živi rad. Kikindski mlin koji su pokretali konji svojevrsno je remek-delo iz 1899. godine.

U kružnoj zgradi, prečnika nešto manje od 20 metara, s kupastim krovom smešten je uređaj za mlevenje. Pokretački deo mu je bio veliki vodoravni točak, koji su pokretali upregnuti konji, a mlelo se žito, paprika i biber. Za sat vremena rada moglo se samleti oko 100 kilograma žitarica. Priča se da je žito bilo tako fino samleveno, da se za brašno iz kikindskih suvača znalo i na bečkom dvoru.

Jedna od tri u Evropi: Mlin u suvači pokretali konji

Kika od 500.000 godina

Kikindski mamut, težak oko sedam tona, bio je visok oko 4,7 metara, dugačak oko sedam i s kljovama dužine 3,5 metara. Pronađeni skelet je gotovo kompletan, očuvano je 90 odsto koštane mase, nedostaju samo delovi stopala i lopatice.

U pitanju je ženka, što se vidi po obliku otvora na karlici kroz koje je prolazilo mladunče te otud naziv Kika. Fosilni ostaci pripadaju vrsti Mammothus Trogontherii (određeno na osnovu kutnjaka), starosti oko 500.000 godina. Kako je Kika izgledala posetioci mogu da vide u 3D bioskopu muzeja Kurija.