EPA
Pucaju na visoko: Aljbin Kurti i Vjosa Osmani sa pripadnicima KBS

Raspad Jugoslavije treba okončati tamo gde je i počeo, na Kosovu… Ova teza predstavlja srž “strategije za preokret” na Zapadnom Balkanu škole naprednih međunarodnih studija Univerziteta “Džon Hopkins” u Vašingtonu i Vilsonovog centra. Reč je, kako je preneo, “Glas Amerike” o postepenom približavanju stavova u rešavanju spora Kosova i Srbije, a time i stabilizaciji Zapadnog Balkana.

Autori, stručnjaci iz više zemalja, smatraju da je došlo do uznemirujućeg pogoršanja stanja na Balkanu i ukazuju na rastući ruski i kineski uticaj u regionu. Savetuju otvaranje puta Kosovu ka NATO i pritisak na pet članica EU (Grčka, Španija, Slovačka, Rumunija i Kipar) koje nisu priznale Kosovo, da to učine.

Neprihvatljivi su ovakvi predlozi upućeni Srbiji o tome, kako bi prema njihovom mišljenju trebalo rešavati kosovski problem, kaže za “Vesti” Miroslav Bjegović, stručnjak za terorizam i organizovani kriminal.

– Ukazuju da Kosovo treba primiti po hitnoj proceduri u NATO kako bi vojno nadjačali Srbiju, bez obzira na to što time svesno krše Rezoluciju 1244 Saveta bezbednosti UN, a zatim naterati pet država EU da priznaju nezavisnost Kosova i na kraju smanjiti rusko-kineski uticaj u Srbiji čime bi, prema njihovoj zamisli Srbija izgubila sve adute i bila primorana na međunarodno priznanje – ukazao je naš sagovornik.

Bjegović ističe da su “gospoda specijalisti” koji su sačinili ovakav izveštaj, plaćeni za ovo jednosmerno i bezbednosno opasno razmišljanje, albanskim narko-novcem, čime su se stavili u poziciju otvorenih lobista za njihove interese.

– Autori, moraju da budu svesni da je deo teritorije Srbije okupiran, da je to izvela teroristička OVK uz pomoć mentora njihove države koja je izvršila invaziju na prostor suverene države, kao i da tu nelegalnu državu ne priznaje više od polovine članica UN i dve stalne članice SB UN, Rusija i Kina. Ako žele dobro balkanskim narodima, ako se zalažu za mir na ovim prostorima i zajednički život Srba i Albanaca neka primoraju albansku stranu na dijalog i obaveze koje su potpisali u Briselu – kaže on.

S druge strane Ljuban Karan, penzionisani pukovnik vojne Kontraobaveštajne službe, ocenjuje da je na sceni nova strategija SAD za Balkan koja nije plasirana direktno iz institucija, već putem nekih organizacija.

– SAD obično s planom ne izlaze javno, a kad to čine plasiraju ga u frazama i nesuvislim rečenicama. Ako reše da nešto javno poruče, rade to putem onih koji nemaju veze sa Pentagonom i drugim institucijama, jer uvek mogu da se ograde i kažu, kao u slučaju raznih “non pejpera” da nije reč o zvaničnoj strategiji – priča Karan za “Vesti” i ukazuje da je cilj takvih izveštaja, opipavanje pulsa građana u regionu.

Mišljenja je da je ova “strategija divergencije” – pokušaj približavanja stavova Beograda i Prištine, u stvari, stajanje na jednoj strani sa planom daljih pritisaka na Srbiju. Odnosno da se SAD predstavljaju kao neutralni posrednik, a na istim su pozicijama, pa je i Aljbin Kurti tu jer se uklapa u njihovu strategiju.

Sa tom pričom o NATO i Kosovu, prema oceni Karana, verovatno hoće da dovedu Srbiju pred svršen čin priznanja, jer Kosovo ne ispunjava uslove za prijem u taj vojni savez, pa ta priča “ne pije vodu”. Ipak, kako je napomenuo, ništa nije nemoguće, jer ni Bugarska nije ispunila uslove za EU, ni Crna Gora za NATO, pa je došlo do njihovog prijema, što govori da je reč o političkim odlukama.

Nek vrate dijalog u SB UN

Miroslav Bjegović kaže da pošto su autori izveštaja koji dolazi iz SAD rekli da je dijalog Beograda i Prištine na izdisaju neka lobiraju da se dijalog izmesti iz Brisela i vrati na rešavanje pravoj adresi – u SB UN.

– Tu može biti rešen i neka to urade što pre, zbog mira i dobrobiti naroda koji žive na KiM, a za šta će dobiti zahvalnost i punu podršku Srbije i svih dobronamernih država – istakao je naš sagovornik.

Loše procene

Autori strategije smatraju da bi ubeđivanje preostale četiri članice NATO, Španije, Slovačke, Rumunije i Grčke plus Kipra da priznaju Kosovo, doprinelo transformaciji dijaloga Beograda i Prištine koji je na izdisaju. Ipak, ukazuju, to nije lak posao i potreban je napor SAD i ključnih saveznika da ih ubede u promenu stava.

Karan smatra da tu SAD imaju loše procene koje i ranije nisu uspeli da realizuju na terenu, pa verovatno neće uspeti ni sada.