Vesti
ZAHVALNI: Nikola i Milovan Petronijević

Mnogo posla imao je ovih dana poznati novopazarski humanitarac i naš saradnik Hido Muratović, jer je po kiši, snegu i blatu morao da stigne na šest adresa u zabitim selima na Rogozni, Goliji i Pešteru i uručiti amanete naših čitalaca iz Švajcarske, Austrije i Australije, poslate starima, bolesnima i siromašnim đacima pešacima. Donacija vredna 300 franaka stigla je iz Švajcarske, od porodice Glišić iz Berna, sa molbom da po 100 franaka bude uručeno Milanu i Gorici Acković iz zabitog Odojevića na Rogozni, usamljenom i bolesnom starcu Dušimiru Vuksanoviću, jedinom žitelju raseljene Pačevine na Goliji i siromašnoj porodici Baždar iz Sjenice.

– Uvek se obradujem kada treba da obavim neki ovakav zadatak i pomognem “Vestima”, jer znam da će se još više obradovati oni kojima je pomoć namenjena i koji je sa nadom i zabnjom očekuju – kaže Muratović nakon uspešno obavljenih zadataka uručena pomoći.

Naglašava i da je mnogo velikih humanitarnih akcija realizovao sa Humanitarnim mostom “Vesti” i tako pomogao stotinama nevoljnika u ovom delu Srbije. Mnogo puta je svojim terenskim vozilom pomogao da donacije iz belog sveta brzo stignu u ruke onih kojima su poslate. Brat i sestra Milan i Gorica Acković sa Rogozne nemaju nikakva primanja. Gorica ima smetnje u razvoju, nesposobna je da živi sama, pa Milan stalno mora da bude uz nju. Zbog bolesne sestre nije napustio selo i ostao je da se pati na siromašnoj planini.

– Šta ću, ljubav prema nemoćnoj Gorici bila je jača. Nisam mogao da je ostavim samu u ovoj nedođiji. Šta bi ona ovako nesposobna, vukovi bi je rastrgli – priča Milan.

Kako kaže, povremene donacije naših čitalaca (poslednju je dobio pre godinu i po dana) njemu i Gorici mnogo znače. Kupiće, lekove, brašno i najpotrebnije namirnice.

– Veliko i od srca hvala tim divnim ljudima koji su mislili na nas – poručuje Milan.

NISU ZABORAVLJENI: Milan i Gorica Acković

Svoju donaciju od 100 franaka, na sličan način će utrošiti i starina Dušimir Vuksanović, jedini žitelj zabite Pačevine na Goliji.

– I ja ću najpre da odvojim za lekove i brašno, ako šta ostane kupiću druge namirnice, 100 franaka meni je velika pomoć – ističe usamljeni i teško bolesni starac Dušimir i dodaje:

– Daj Bože da potraje i ovako. Preživeo sam tri moždana udara, pa znam da može biti i gore. Dobri ljudi su me vratili iz mrtvih i drže u životu. Kupuju mi lekove i hrane me desetak godina. Da nije njihove dobrote ne bi bilo ni mene – ističe Dušimir dok se sprema da jednom rukom (druga mu je šlogirana) mesi hleb i sebi spremi ručak.

SVE RADI JEDNOM RUKOM: Dušimir Vuksanović

Velike pozdrave i zahvalnost do neba šalje porodici Glišić.

Pretežak je i život bolesnog Elka Baždara iz Sjenice koji, iako nesposoban za rad, sam i u nemaštini brine o psihički obolelim sestrama Sabaheti, Safiji i Eli. Jedina pomoć su im narodna kuhinja u Sjenici i čitaoci “Vesti”. Donaciju porodice Glišić potrošiće, kao i sve dosadašnje, za ogrev, hranu i lekove.

Ništa bez “Vesti” i humanih zemljaka

Vrednu donaciju od 200 evra poslao je i Rade iz Beča, koji je sa po 100 evra želeo da pomogne bolesnoj i polušlogiranoj Slobodanki Milošević iz sela Znuša na Rogozni i Razi Vejsilović, izbeglici sa Kosova, oboleloj od karcinoma, koja se sa bolesnim sinom Seadom jedva preživljava u podstanarskoj sobici u Novom Pazaru. Samo za lekove i lečenje mesečno im je potrebno po nekoliko stotina evra.

– Pomažu nam dobri ljudi, posebno iz dijaspore i nakon tekstova u “Vestima”, hvala svima. Bogu se molim da nam pomogne u borbi sa našim bolestima i sačuva sve one koji nama pomažu – ističe Raza i naglašava da skoro svaki dinar koji dobije ide na razne terapije i lekove.

Hvala na dobroti!

Zahvaljujući našoj čitateljki, baki Vinki iz dalekog Perta u Australiji, ponovo se radovao i Nikola Petronijević, siromašni đak pešak koji sa bolesnim ocem Milovanom teško živi u selu Joše na Goliji. Njima je od dobre Vinke, rodom Ličanke, stiglo 100 dolara, dovoljno da izmire dug za struju koju su potrošili u ovoj godini.

– Hvala do neba svim našim dobrotvorima. Nahranili su nas, kupili nam lekove, kuću nam sagradili i uselili nas, a sada meni pomažu da se školujem. Nemamo reči kojima bismo im se tata Milovan i ja zahvalili, Bog neka ih čuva i nagradi njihovu dobrotu – ističe ovaj siromašni dečak sa Golije.