Z. VICELAREVIĆ
Svetu liturgiju služio otac Simon Turkić

U hramu Vaskrsenja Gospodnjeg u Frankfurtu na Nikoljdan je svetu liturgiju služio otac Simon Turkić, a slavske kolače brojnih svečara osveštavali su otac Neđeljko Đokić i otac Slobodan Tijanić.

Poznato je da je u Srbiji ovo najveća slava koju po narodnom verovanju slavi polovina srpskog pravoslavnog naroda, a da je isto tako i na području Crkvene opštine Frankfurt, potvrdio nam je otac Turkić, starešina ove parohije, i nastavio:

– Zbog epidemioloških mera napravili smo koncept kako se ne bi stvarala gužva i da sve prođe kako treba. Oglasili smo našem vernom narodu da je, zbog očekivano mnogo svečara, lomljenje slavskog kolača počelo još u subotu, dan pre praznika. Dolazili su ljudi tokom celog subotnjeg dana, a jutros na dan slave smo počeli još u sedam sati sa osvećenjem i rezanjem slavskih kolača. Svi su strpljivo čekali u redu, uz poštovanje distance i mera. Mnogo je kolača osvećeno pre liturgije. Hram je u vreme liturgije bio ispunjen po unapred određenom konceptu, prema važećim merama. Prošlo je sve, hvala bogu, kao da je Sveti Nikola bio sa nama i među nama – rekao je otac Simon.

Aleksandar i Uroš Bogdanović, otac Neđeljko Đokić i Ognjen i Robert Topić

Među slavarima bili su i Aleksandar i Uroš Bogdanović i Robert i Ognjen Topić, svi iz Noj Izenburga.

– Ove godine slavim prvi put Svetog Nikolu. Brat je, po tradiciji, preuzeo od oca porodičnu slavu, a ja sam se takođe odlučio da slavim Nikoljdan. Vekovima unazad se ta slava slavila u našem domu, pa sam je, eto, i ja odabrao da je nastavi moja porodica iako, Bog da, sin Uroš – priča Aleksandar, dok nam mlađani Uroš odlučno kaže da će sigurno nastaviti tradiciju.

Njihove komšije iz Noj Izenburga, Robert Topić i njegov sin Ognjen slave istu slavu, a Robert nam je rekao:

– Pre pet godina sam preuzeo slavu. Posle upokojenja moga oca, majka je nastavila da slavi, a ja sam je preuzeo i sada je slavimo ovde u Nemačkoj. Verujem da će i Ognjen slaviti Svetog Nikolu – kaže Robert.

Ognjen Topić je odmah čvrsto potvrdio očeve reči i dodao da će prvo tatu još malo da pusti da slavi pa će on nastaviti. Ognjen nam je još otkrio da je fasciniran sa brojem ljudi koji slave Nikoljdan i da je oduševljen jedinstvom našeg naroda.

Kako smo nezvanično saznali, prvo će komšije iz Noj Izenburga otići na slavski ručak kod jednih, a na slavsku večeru kod drugih.
Porodica na okupu

Domaćin Ljubiša Stanković iz Kronberga je u hram došao sa sinom Bobanom.

– Slavimo od kada smo davne 1993. godine došli u Nemačku. Ne brinem za nastavak slavske tradicije jer je sin Boban već odavno spreman da preuzme. Slavićemo u familijarnoj atmosferi. Boban će doći sa svojom, a ćerka Biljana sa svojom porodicom na slavu. Bićemo tu, naravno, supruga Biserka i ja. Da su bolja vremena, bilo bi i više gostiju.

Ljubiša i Boban Stanković

Dogodine slavska sveća

Među brojnim svečarima u hramu sreli smo i porodicu Mitrović, Olgicu, Slađana i malu Jovanu. Oni su prisustvovali svetoj liturgiji, ali ne slave slavu.

– U mojoj familiji postoji još porodična hijerarhija, pa otac Slavko slavi Svetog Nikolu danas u Ugljeviku u Republici Srpskoj. Od kada smo dobili ćerku, dogovorili smo se da od naredne godine preuzmemo slavu. Danas će u našoj porodici biti trpeza bez kolača i sveće i doći će nam prijatelji na porodični ručak da obeležimo krsnu slavu, a od sledeće godine će, ako bog da, slavska sveća da zasija i u našem domu ovde – kaže nam Slađan Mitrović.

Olgica, Slađan i Jovana Mitrović