Pexels

Zamislite da podelite sve ljude u dve psihološke grupe – optimiste na jednoj strani, pesimiste na drugoj. Razgovor među optimistima biće ispunjen fantastičnim planovima i idejom kako stvari mogu biti samo bolje, dok će pesimisti voditi razgovor tako da optimistima deluju depresivno, ističe psiholog sa Univerziteta Koledž London, Džeremi Din.

Pesimisti, umesto da rade na ostvarenju svojih snova, brinu o stvarima koje bi mogle poći naopako. Čak su zabrinuti i za stvari koje poseduju, jer su mišljenja da će im igrom sudbine biti oduzete.

S druge strane, optimisti su često van dodira sa realnošću. Kako smatra Din, oni sami sebe zavaravaju, jer ne vide sve loše realnosti koje su prisutne u svetu. Iako je, verovatno najbolja opcija biti realista, činjenica je da je taj balans najteže i postići, pre svega zbog svakodnevnih životnih okolnosti, situacija i emocija.

Optimizam ili pesimizam?

Tokom godina, psiholozi su ispitali mnoge aspekte pesimizma i optimizma, pitajući se da li na svetu ima više prvih ili drugih i pokušavajući da otkriju koji pristup životu je “bolji”. Istina je da se prednosti i mane ova dva oblika razmišljanja gotovo podudaraju. Postoje odlike optimizma kao što su entuzijazam, volja, motivacija, pozitivno razmišljanje, osmeh, koje pomažu ljudima da se bore kroz život, da rade stvari koje vole sa strašću, da budu posvećeni i uspešni u svojim zamislima.

S druge strane, postoje i prednosti pesimizma kao što su: realnije sagledavanje stvari, strah ili pritisak koji mogu proizvesti produktivnost, predostrožnost, dublje promišljanje, a sve to pesimistima može pomoći da se bolje nose sa svetom, da ne budu preterano razočarani, nemaju prevelika očekivanja i nadanja.

Gde se krije motivacija?

Nova istraživanja govore o tome da i pesimisti i optimisti koriste svoje različite poglede na svet kako bi pronašli motivaciju. Ključ obe vrste razmišljanja je sam život, koji je nepredvidiv i često konfuzan. Koliko se god ispravno ponašali u životu, nije uvek do vas i ne može znati šta vas čeka u budućnosti.

Da bi se izborili sa ovom vrstom nepredvidivosti, optimisti biraju pozitivno razmišljanje – čak i ako padnu, oni će ustati i pokušavati iznova i iznova, jer su ubedili sebe da sutra mora biti bolje nego danas. Ali način razmišljanja kod pesimista obavlja istu “funkciju” jer su i njihova stanovišta zasnovana na održavanju motivacije.

Pesimisti, razmišljajući o tome šta može krenuti po zlu, štite sebe od događaja koji bi zaista mogli krenuti kako ne treba. Njihova motivacija ležu u toj “mentalnoj pripremi”, po principu – pokušavaću, ali ako ne bude kako sam zamislio, neću se mnogo razočarati, jer sam tako nešto i očekivao.

Šta kaže anagram?

Dokazi za pronalaženje veze između motivacije i optimizma ili pesimizma, pronađeni su u studiji Abigejl Hazlet i njenih kolega (2011). Dva istraživanja u okviru studije su pokazala da optimisti pretežno razmišljaju o tome kako mogu da napreduju i da se razvijaju, dok su pesimisti više fokusirani na bezbednost i sigurnost.

Iako su ove činjenice u izvesnom smislu potvrdile sponu sa motivacijom, za pravi eksperiment bio je potreban jači dokaz. Tokom rešavanja anagrama, polovina je podstaknuta da misli optimistično, a druga polovina pesimistično, a istraživači su ujedno merili i prirodne tendencije učenika prema jednom ili drugom vidu razmišljanja.

To je značilo da će neki učenici moći da koriste svoju prirodnu, željenu strategiju, a da će drugi biti primorani da misle na način na koji im je rečeno, u zavisnosti od grupe kojoj pripadaju. Rezultat istraživanja je pokazao da su pesimisti dali bolje rezultate kada su mislili na negativan način, dok su optimisti dali jednako dobre rezultate, ali razmišljajući na sebi svojstven, pozitivan način.

Pokazalo se i da su sposobnosti ljudi zavisile od toga koliko su uporni u rešavanju – kada su se vodili pozitivnim mislima, optimistima su bili znatno uporniji, a isto važi i za pesimiste, samo u obrnutom smeru.

Ono šta pokazuje studije kao što je ova jeste da i optimizam i pesimizam imaju važne uloge u životima ljudi. Biti ​​optimista omogućava ljudima da ostvare svoje ciljeve na pozitivan način: da sanjaju veće i bolje snove, prema kojima će graditi put. Osim toga, optimisti bolje reaguju na pozitivne povratne informacije.

S druge strane, biti pesimističan može pomoći ljudima da smanje svoju prirodnu anksioznost i budu uspešniji. Pesimisti bolje odgovaraju na negativne povratne informacije. Oni vole da čuju šta su bili problemi, tako da mogu da ih isprave.

– Optimizam i pesimizam nisu samo nezgode; ovo dokazi ukazuju na to da su oni dve različite, ali efikasne strategije suočavanja sa problemima, i kompleksnim, nepredvidivim svetom – kaže Din, prenosi portal Bizlajf.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here