Tanjug/Hina
Kolinda Grabar Kitarović

Obraćanje hrvatske predsednice Kolinde Grabar Kitarović na prijemu u Kninu, povodom današnje centralne manifestcije obeležavanja 24. godišnjice od vojnopolicijske akcije Oluja, izazvalo je brojne komentare na društvenim mrežama.

Neki su na tviteru s podsmehom reagovali na govor predsednice Republike, njene suze, a posebno na njen pevački nastup.

Portal Net piše da je Grabar Kitarović, koja je i vrhovni komandant Oružanih snaga Hrvatske, sinoć na prijemu ponovila da je vojno-policijska operacija Oluja bila “besprekorno čista, oslobodilačka operacija Hrvatske vojske i policije”, te da je deo govora održala na engleskom jeziku, zatim je zaplakala, a onda i zapevala.

Kitarović je kazala da se 1991. godine ne bi dogodio ni Vukovar ni rat da je Hrvatska tada bila u NATO, ali i da se danas “Hrvatska brani u Avganistanu i da ako Avganistan padne možemo očekivati sedam miliona ljudi koji će krenuti prema Evropi”.

Prisećajući se vremena Oluje, hrvatska predsednica je rekla da je razmišljala da krene na bojište, ali da je tada imala obaveze u Minsitarstvu spoljnih poslova, gde je radila kao pripravnica.

“Najradije bih uhvatila pušku i otišla na bojište, ali shvatala sam da nije stvar samo u mecima i u suočavanju s onima koji su ispred vas”, rekla je Kitarović, a na kraju i zapevala ariju: “U boj, u boj” iz Zajčeve opere “Nikola Šubić Zrinski”.

Jedan od komentara na tviteru je bio: A mislili ste da neće zapevati, dok je drugi pratilac napisao da je “žena prešla igricu na hard levelu”.

Neki su prokomentarisali i opšti utisak koji je predsednica ostavila nakon obraćanja, a jedan od tih komentara glasi: “Predsednica nam je pijana, jel`da?”.

Posebno se izdvaja kratak ali jasan komentar: “Nadrealno”.

3 COMMENTS

  1. Kolinda na proslavi „Oluje“ zapevala: „U boj, u boj“ “А ми чекамо да Китаровићка седне на мој” певају Срби.

  2. U boj, u boj, hrvatska je domoljubna pjesma. Napisao ju je 1866. godine Franjo Marković, skladao Ivan Zajc 1866. godine, a kasnije je pjesma uklopljena u njegovu operu Nikola Šubić Zrinjski (1876.), gdje ju izvodi muški zbor.
    Izvan Hrvatske stekla je veliku popularnost u Japanu gdje su je izvodili lokalni pjevački klubovi. Vjeruje se da su je tamo za vrijeme ruskog građanskog rata doveli bivši austro-ugarski ratni zarobljenici hrvatske nacionalnosti, dok su se zajedno sa Čehoslovačkom legijom evakuirali iz Sibira. Arija je danas himna prestižnog japanskog fakulteta Kwansei Gakuin…
    U boj, u boj!
    Mač iz toka, braćo,
    nek dušman zna kako mremo mi!
    Grad naš već gori,
    stiže do nas već žar:
    rik njihov ori,
    bijesan je njihov jar!
    K’o požar taj grudi naše plamte,
    utiša rik mača naših zvek!
    K’o bratac brata
    Zrinskog poljub’te svi!
    Za njim na vrata,
    vjerni junaci vi!

    Sad, braćo!
    Pun’mo puške, samokrese,
    naše grome, naše trijese,
    neka ore, ruše, more!
    Brus’mo ljute naše mače,
    neka sijeku jače, jače!
    Pun’mo puške, samokrese,
    naše grome, naše trijese,
    neka ore, ruše, more!

    Sad zbogom bud’,
    dome naš zauvijek,
    oj, zbogom,
    od svud i svud
    na te dušman ide prijek.
    I već u grob
    sveti trup sklada tvoj,
    al’ neće!
    Za te sin svak u boj se kreće!
    Dome naš, ti vijekom stoj!
    Hajd’ u boj, u boj!
    Za dom, za dom sad u boj!
    Ma paklena mnoš
    na nj diže svoj nož;
    Hajd’ u boj!
    Nas mal, al’ hrabar je broj!
    Tko, tko će ga strt’?
    Smrt vragu, smrt!
    Za dom, u boj, za dom u boj!
    Za domovinu mrijeti kolika slast!
    Prot dušmaninu! Mora on mora past’!

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here