Vesti
Milo Đukanović i raspop Dedeić

Profesor filozofije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Časlav Koprivica tvrdi da aktuelna vlast u Crnoj Gori pokušava da napravi novi narod, Crnogorce koji nisu Srbi, a ako ne uspeju u tom naumu, da su spremni da krenu i u pokatoličavanje ljudi, kao u Ukrajini.

Ukrajinski scenario se poslednjih meseci često pominje kao način na koji će režim Mila Đukanovića pokušati da umanji uticaj Srpske pravoslavne ckrve u Crnoj Gori, da joj oduzme hramove i ustupi ih samozvanoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Podsetimo da je Đukanović pre nedelju dana na partijskom skupu DPS izjavio da je obnovljenoj crnogorskoj državi preostao još jedan važan zadatak – da se izbori za autokefalnost CPC.

Profesor crkvenog prava Dalibor Đukić tvrdi da se ne mogu porediti Crna Gora i Ukrajina.

– Možda je u Ukrajini postojala mogućnost različitog tumačenja, ali ovde ne. Teritorija Ukrajine je potpala pod Rusku pravoslavnu crkvu na osnovu jednog pisma vaseljenskog patrijarha iz 17. veka. S druge strane, teritorija Crne Gore je potpala pod jurisdikciju SPC-a na osnovu tomosa – tvrdi Đukić.

Istoričar Predrag Marković kaže da sadašnji nivo odbacivanja srpstva nikada nije bio zabeležen među Crnogorcima.

– Ovo što rade Đukanović i njegova poslovna grupa je neobičan primer stvaranja identiteta koji niko od njihovih predaka nije radio. Austrijanci ne grade austrijanstvo na mržnji prema Nemcima, oni su zadovoljni što su deo šire nemačke kulture, ali su i Austrijanci – primećuje Marković.

On je podsetio i da je knjaz Nikola bio Srbin po svakom kriterijumu.

– Kralj Nikola bi se prevrnuo u grobu – dodaje Marković, komentarišući srbofobiju u Crnoj Gori.

Pravnik i publicista iz Podgorice Novak Adžić, koji svesrdno podržava usvojanje novog Zakona o verskim zajednicama kojim bi se oduzela imovina Mitropoliji crnogorsko primorskoj SPC, kaže da je crnogorskoj državi važno da postoji Crnogorska pravoslavna crkva, jer je vekovima postojala dok je 17. juna 1920. godine regent Aleksandar nije ukinuo.

– Smatramo da je potrebno da sakralna pravoslavna dobra budu svojina države, kao što su bile u vreme knjaževine i kraljevine Crne Gore. Amfilohije i Mitropolija crnogorsko-primorska ima nezakonitu državinu nad sakralnim dobrima i ne može dokazati istorijsko pravo svojine – rekao je Adžić, učestvujući u emisiji “Oko” na RTS.

Tu tvrdnju, međutim, negira profesor Đukić. On kaže da je decembra 1918. godine na sednici Sinoda prvoslavne crkve u Crnoj Gori doneta odluka da se ujedini sa autokefalnom pravoslavnom crkvom u Kraljevini Srbiji.

– To je, dakle, izvedeno na nivou crkve, a regent Aleksandar je samo primio k znanju. Sve mitropolije i episkopije zadržale su pravo subjekta koje su imale i pre ujedinjenja. Nisu ugašene ni 1918, ni 1920. – tvrdi Đukić.

Poglavar sa anatemom

I dok Novak Adžić smatra da Miraš Dedeić, samoproklamovani mitropolit nepriznate CPC, ispunjava sve uslove da bude poglavar buduće autkoefalne CPC, poznavaoci crkvenog prava kažu da je to besmislica.

Profesor Đukić pojašnjava da je Dedeića raščinio vaseljenski patrijarh zbog kanonskih prestupa koje je počinio, a kasnije je i anatemisan.

Da bi jedna crkvena zajednica stekla samostalnost potrebno da je priznaju sve pomesne sestrinske pravoslavne crkve i da joj tomosom autokefalnost prizna vaseljenski patrijarh.

Više hramova nego vernika

Problem na koji režim nailazi u sprovođenju ideje da stvori crnogorsku crkvu jeste i malobrojnost sledbenika sadašnje samoproklamovane CPC.

Čak i u Cetinju, gde ima najviše poklonika, svega 10 odsto stanovništva ide na obrede pri CPC.

Istoričar Predrag Marković takođe konstatuje da se, kada dođe do sahrana i rođenja, malo ko iz vladajuće stranke obrati raspopu Mirašu.