Ž. M.
Grupni portret za uspomenu

Širom Švajcarske naši ljudi imaju svoje bašte u kojima nađu spokoj i relaksaciju posle napornog rada. Reporter “Vesti” bio je u poseti familiji Stamenković, rodom iz Lipove Čuke kod Leskovca, koja živi i radi u Lucernu.

Za ovu priliku oni su pozvali njihove prijatelje, porodice Nikolić iz Svilajnca, Mitić i Stojanović iz Leskovca, koji takođe imaju svoje vrtove. Svaki put je neko drugi domaćin, a na meniju su roštilj, kuvani pasulj, kupus sa slaninicom…

Ovog puta Stamenkovići su spremili teletinu pod sačem.

– Đakonije smo poneli sa nama iz rodne Lipove Čuke blizu Leskovca. Šta god nam treba za kuvanje i pečenje, kupili smo u Srbiji. Roštilj smo pravili ovde, a sač smo kupili u Španiji. Ovde u bašti imamo svega, sadimo šta god nam treba od povrća. Imamo baraku, napravili smo pečenjaru od šamota, možemo da pečemo prase, jagnje ili jare na žaru, možemo da pečemo i pice. Ovde se osećamo kao u otadžbini, a na ovom mestu gde su bašte sigurno ima više od nas 20 Srba i ljudi sa Balkana koji obrađuju svoje bašte – kaže Žaklina Stamenković.

Objašnjava da teletinu iseče u malo veće parčiće, potom je posoli i stavi ispod sača. Da bi bila što ukusnije, meso se premaže pacom napravljenim od “braten” sosa, belog vina, peršuna i belog luka.

– Posle izvesnog vremena otvorimo sač, okrenemo meso i nakon 20 minuta preko teletine stavimo krompir i šargarepu. Peče se još jedno vreme. Spremamo i raznovrsnu salatu i domaći hleb. Za predjelo služimo dimljene kobasice i meso, takođe iz naše domaće radinosti. Pijemo rakiju, vino, pivo, ko šta želi. Piće hladimo u improvizovanom fridižeru, to jest, hladimo u ledu. Ovde nemamo struju, ali imamo akumulatore za osvetljenje i za slušanje muzike i, što je najvažnije, imamo vodu.

Srđan Stojanov, rodom iz Leskovca, kaže da je upravo stigao sa bajkerske ture:

– Moje kolege i ja smo na motorima išli do Sardinije i nazad. Imamo i moja žena Violeta i ja ovde baštu. To je naša oaza koja nam služi za odmaranje. Sve je mirno, ptice cvrkuću. Sastajemo se na ručku kod naših prijatelja, Mitićevih, Stamenkovićevih ili kod nas i tako ide u krug.

Druženje do svitanja

Žaklina Mitić Marković, takođe Leskovčanka, ima baštu s druge strane puta:

– Pošto naši prijatelji Stamenkovići imaju veću baraku i veći plac, kupujemo sve šta treba za ručak i onda spremamo tu kod njih i svi zajedno jedemo i družimo se do kasno u noći.