V. Sekulić
Muke neprestane: Porodica Golubović

Jedanaestočlana porodica Golubović iz Popovca kod Paraćina imala je razlog za radost i mali predah od nevolja sa kojima se svakodnevno suočava više od decenije. Za to su zaslužni naši humani čitaoci sa dva kontinenta (Kanade i Australije), jer su usrdnom pomoći rešili ono što ih je najviše mučilo, uputivši im vredne donacije. 

Jednu od 300 kanadskih dolara koje su za njih izdvojili Ljudi dobre volje i 50 australijskih dolara od gospodina Rosića.

– Kad pomislimo da smo pred ponorom i da izlaz više ne postoji, život nas demantuje. I kao da nam sam Bog pošalje divne ljude da nas povuku natrag i daju vetar u leđa, nadu da nije sve izgubljeno, da će se dogoditi nešto zbog čega ćemo prestati da se mučimo. Tako je i sa ovim donacijama, koje su stigle u više nego dobar čas. Priprećeno nam je da više neće tolerisati plaćanje kirije sa zakašnjenjem.

Svakog prvog u mesecu, moraćemo da izmirimo sve račune i stanarinu inače će nas izbaciti na ulicu. Nažalost, našu mnogočlanu porodicu teško da bi iko primio. Istina je da smo jedva i ovaj smeštaj našli i to uz pomoć Centra za socijalni rad. To je prva muka koja nas je snašla, a onda je tu i pitanje mature za Aleksandra (17) i Luku (15). U škripcu smo kao i protekle godine, jer nemamo od čega da im platimo matursko veče – kroz suze nam je rekla majka Vesna, dodavši:

– Koliko je samo olakšanje čuti da je neko od dobrih zemljaka mislio na nas i to upravo u ovom trenutku. Sreća je neopisiva, a zahvalnost bezgranična. Bog neka sve te dobre ljude pogleda i podari im svaku blagodat u životu. Hvala im po hiljadu puta. Ne znam ni sama na koji način bi mogli dovoljno da im se zahvalimo.

Činjenica je da je nad nama budućnost i dalje neizvesna, a glavni i najveći uzrok je to što suprug Goran i ja nemamo stalan posao, niti sopstveni krov nad glavom, budući da potičemo iz siromašnih porodica. Deca su vredna, dobri su đaci i čine sve da nam pomognu, ali ruke su nam vezane kada nema posla u nadnici. I najstariji sinovi Miloš (21), Nikola (20), Kristijan (18) se trude da nađu bilo kakvo zaposlenje samo da nam bude malo lakše. Nažalost, posla nema…

Ova mnogočlana porodica već godinama živi podstanarskim životom. Doskoro im je Opština obezbeđivala smeštaj, ali stigla je nova odluka da na to više nemaju pravo i Goluboviće dovela u beznadežnu situaciju.

Dodatni teret je to što nema nikakvog sigurnog posla za Vesnu i njenog supruga Gorana u Paraćinu, a jedini mesečni prihod im je oko 28.000 dinara (oko 240 evra) socijalne pomoći, što nije dovoljno da se nahrani tako velika porodica. Zato, kada ima posla, svi idu u nadnicu ne bi li se izborili za opstanak. Istini za volju, Golubovićima, koji se ne libe nikakvog posla, najviše bi odgovarala kuća na selu, sa okućnicom. Da mogu da nadniče i da sami proizvedu nešto, ali za njih to ostaje samo pusti san.

Bez posla nema budućnosti

– Već dugo vremena razmišljamo šta nam je činiti. Bez posla ovde za nas i decu nema nikakve perspektive i budućnosti. Razmišljali smo i da decu pošaljemo da rade u inostranstvo. Tačnije, oni su i sami izrazili tu želju, ali da bi uopšte otišli, mi im moramo obezbediti po 500 evra, kako bi mogli u početku da se snađu. To je ogromna suma novca, zbog čega i takva razmišljanja padaju u vodu… – kazala je majka Vesna.

Slede nova uručenja

Budući da su Ljudi dobre volje iz Kanade prikupljenu pomoć od ukupno 9.445 dolara namenili na desetine adresa štićenika Humanitarnog mosta, to će priče i o sledećim uručenjima donacija onima kojima su namenjene, moći da čitaju u narednim izdanjima našeg lista. Čime će, verujemo, bar na taj način podeliti radost sa svima na koje su mislili, kao što je to slučaj sa porodicom Golubović.

Obradovani i Savići

Tračak sreće stigao je i u porodicu Svetislava Savića (52) i njegove supruge Slađane (45) iz sela Buštranje kod Vranja, kojima je, takođe, prosleđen prilog od 50 dolara pristigao od Rosića iz Australije.

– Uvek se iznenadimo kada nas se seti neko od dobrih ljudi sa drugog kraja sveta. Mnogo hvala tom dobrom čoveku što je ovom prilikom mislio na nas. Od njegovog dara obradovaću pre svega decu, jer su naše potrebe velike – poručio je Svetislav, koji hrani svoju porodicu od plate i dečjeg dodatka za troje dece, na koliko ima pravo.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here