Malinari traže pomoć od premijera

Cena otkupa u zapadnoj Srbiji je 150 din, a u drugim okruzima najmanje 220 din.
 

U savezu Srpska malina nezadovoljni ste otkupnom cenom?
– Savez Srpska malina okuplja proizvođače maline iz 11 opština zapadne Srbije: Arilja, Ivanjice, Gornjeg Milanovca, Užica, Čačka, Kosjerića, Požege, Bajine Bašte, Nove Varoši, Prijepolja i Krupnja. I ove godine, kao i prethodnih, muku mučimo sa otkupljivačima i hladnjačarima. Otkupna cena od 150 dinara za kilogram maline u užičkom kraju znatno je manja od cene koja se u Mačvanskom i Kolubarskom okrugu kreće od 220 do 235 dinara. Tražimo da se cene maline izjednače u celoj Srbiji.


Zbog čega se to dešava?

– Hladnjačari se brane da još nisu potpisali ugovore o izvozu i navodno ne znaju koju će cenu postići. Svake godine slušamo istu priču kao sa gramofoske ploče. Da ona ne nije istinita, potvrđuje stanje na terenu. Hladnjačari svake godine proširuju kapacitete, nove hladnjače niču kao pečurke posle kiše, a mi proizvođači smo prinuđeni da non-stop držimo digitron u rukama, da smanjujemo troškove proizvodnje kako bismo ostvarili najminimalniju zaradu. Ove godine proizvodnja je manja za oko 20 procenata zbog kiše, grada, poplava, prošle godine mnogi zasadi su propali i mi proizvođači smo zbog prilično bahatog odnosa hladnjačara dovedeni u vrlo neugodnu poziciju.

Bili ste i kod premijera Aleksandra Vučića?
– Sa premijerom smo se sastali dva puta za 15 dana. Sve naše argumente smo izneli i on nam je obećao da će zamoliti otkupljivače i hladnjačare da se podigne otkupna cena u užičkom kraju. On nema drugih mehanizama da nam pomogne i mi sada čekamo da vidimo kako će oni reagovati. Po mojoj proceni, mogli bismo da očekujemo povećanje otkupne cene za 20 dinara, ali to je nedovoljno. Malina se otkupljuje na putu što je nedozvoljeno. Tražili smo pomoć i od inspekcijskih organa. Situacija je vrlo zamršena.

Ima li rešenja?
– Najiskrenije, vrlo teško. Tržište ne funkcioniše. Otkupljivači i hladnjačari dogovaraju cene i mi proizvođači smo nemoćni. Jedini izlaz je da pored proizvodnje i mi otvaramo mini hladnjače. Ali kako, kad nemamo slobodnih sredstava za investicije, krediti su skupi, a država je siromašna da nam pomogne. Razmišljamo i da što više prerađujemo maline, ali go čovek se ne skida. Kao i pre nekoliko decenija moramo svaštariti da preživimo.

POSTAVITE KOMENTAR

Upišite vaš komentar
Upišite vaše ime