K. Nedeljković
Lekovi bez kojih ne mogu

Težak usud sestara Dragice Vasić (63) i Gordane Mihailović (66) iz Zemun Polja, rodom iz sela Cvetovac kod Lazarevca, ne može ostaviti ravnodušnim nikoga ko čuje njihovu životnu priču, kao što nije mogao ni našu čitateljku B. G. iz Adelejda u dalekoj Australiji, kad je posredstvom “Vesti” saznala šta ih sve tišti i muči.

Ne časeći časa, ova žena dobrog srca je, kao što smo već zabeležili uputila ukupno 600 dolara, namenivši ih na jednake delove za tri bolesne i nemoćne žene u otadžbini, a među njima i sestre Dragicu i Gordanu. Prve dve donacije od po 200 dolara stigle su već u ruke samohrane i teško bolesne majke Snježane Plavšić Đurović u Mahovljane kraj Laktaša, kao i bolesne penzionerke Rade Simić iz Šapca, a sada i Dragici i Gordani donevši im malo olakšanje od svakojakih briga.

U pravi čas

– Hvala toj divnoj ženi po sto puta. Ne samo što nam je razgalila srce, već i pomoć uputila u pravi čas da kupimo lekove koje su nam nedostajali. Pošto smo slabog zdravlja i sestra i ja, moramo posebno da se pazimo od korona virusa. Nije nam nimalo lako pala izolacija duga više od dva i po meseca, ali i to smo nekako pregurale. Pre svega, zahvaljujući pomoći dobrotvora iz Nemačke koji nam je tada uputio vrednu donaciju. Nakon toga je ostala bojazan kako ćemo obezbediti najneophodnije lekove, budući da su nam penzije preopterećene. Da ima nade i za nas, pokazao nam je ovaj divan gest dobročiniteljke iz Australije zbog čega našoj zahvalnosti nema kraja – rekla je Dragica Vasić.

Dok su bile još male devojčice, ostale su bez majke koja je preminula u 30. godini. Budući da se njihov otac nakon toga ubrzo oženio i napustio ih, porodicu sa majčine strane nisu imale, a sa očeve ih niko nije prihvatio, tada trogodišnja Dragica i sedmogodišnja Gordana ostale su same na svetu. Lišene roditeljske ljubavi, detinjstvo su provele po domovima i hraniteljskim porodicama, razdvojene. Tek kad su postale devojke, saznale su jedna za drugu, pa su uspostavile pravu sestrinsku vezu. Dragica se po završetku više škole zaposlila kao medicinska sestra u Kliničkom centru Srbije i konačno započela sopstveni život, bila srećna i ispunjena, jaka i zdrava devojka od 25 godina, ali sve je to palo u trenu kada je zaražena hepatitisom A od pacijenta.

Hod po mukama

Tada je ponovo krenuo njen hod po mukama. Posle više godina borbe za zdravlje, Dragica je uspela da se oporavi, a potom i nastavi rad u jednoj predškolskoj ustanovi, s pola radnog vremena. Nakon dve decenije, Dragica je i zvanično penzionisana, budući da je njeno zdravstveno stanje bilo veoma delikatno i zbog drugih životnih tragedija kroz koje je prošla zajedno sa sestrom Gordanom.

– Kao što sam već pomenula, Gordani i meni najveći problem predstavlja naše zdravstveno stanje, zbog koga smo se i usudile da se obratimo za pomoć ljudima koje ne poznajemo. Da bismo izbegle operaciju ili ostale invalidi, potrebne su nam specijalne ampule “prolia”
, koje se daju za popunjavanje hrskavice. Tačnije, da bi se fiksirali pršljenovi s kojima imamo probleme. Same ne možemo da ih obezbedimo. Uprkos svemu što nas je snašlo u životu, borimo se koliko možemo jer ne želimo da padnemo u postelju. To bi nas sasvim dotuklo jer nas dve nemamo na koga da se oslonimo. Ostale smo bez najmilijih: Gordana bez supruga i deteta, same smo na svetu. Jednostavno, sudbina je tako htela. Prihvatile smo tonajbolje što možemo. Kad bi nam još neko pružio podršku, ili poslao te ampule, to bi nam dalo i novu snagu da preživimo nedaće koje nam je život nametnuo – istakla je Dragica.

Šaka lekova svaki dan

– Koliko god da sam jaka, psihički ne bih mogla da podnesem da padnem u postelju. Čini mi se da bi me to potpuno dotuklo. Istina je da Gordana i ja pijemo šaku lekova zbog depresije i stresa koje smo preživele, izgubivši najmilije. Naš život je gorak poput pelina koji svakodnevno uzimamo kao terapiju. Zato nam je svaka podrška lek i za dušu. Iskoristiću ovu priliku da zamolim dobre ljude, ko god je u mogućnosti da nam pošalje “ondžcosolve” rastvor protiv gljivica koji ne možemo da nabavimo u Srbiji, a spasio bi nas. Mi se u napred do neba zahvaljujemo – kazala je Dragica.

Kontakt za pomoć

Plemeniti čitaoci “Vesti”, koji žele da pomognu Dragici i Gordani, mogu stupiti sa njima u kontakt putem telefona na broj: +381 60 57 40 333 i dogovoriti se o načinu slanja i dostave pomoći. Ili uputiti novčanu pomoć iz Srbije na tekući račun Dragice Vasić: 200-121121409-26 (Poštanska štedionica).