M. K.
Sonja Jovanović i Katarina Mančić

Sonja Jovanović (14) iz Frankfurta u grad na Majni došla je sa roditeljima kada je imala sedam godina. Do tada su živeli u Loznici, pa je Sonja u ranom detinjstvu morala da se prilagođava na novo okruženje.

To joj, kako kaže, i nije tako teško palo jer su njeni roditelji otišli u Nemačku da ispune svoje snove i njoj priušte bolji život. Međutim, mnogo su joj nedostajali ostatak porodice i prijatelji iz rodnog grada, a taj osećaj je prati do danas.

– Uskoro punim 14 godina, a već sedam godina živim u Frankfurtu. Mama i tata su bolju budućnost za mene potražili van naše domovine. Uklopila sam se u novu sredinu. Imam dosta drugova i drugarica, sa kojima se svakodnevno družim. Provodimo dosta vremena u školi, ali se viđamo i van nastave. U kontaktu sam i sa prijateljima koje sam stekla pre odlaska – kaže Sonja za “Vesti”.

Devojčica iz Frankfurta ističe da je u današnje vreme lakše održati veze jer postoje društvene mreže i internet.

– Ipak, najviše mi nedostaje ostatak porodice jer svi žive u Srbiji. Dolazim kod rodbine svake godine za vreme raspusta. Vreme provedeno sa njima mi mnogo znači. Trudimo se da negujemo porodične veze i da ne zaboravim odakle potičem i ko su mi preci – objašnjava Sonja.

Za nju, kao i za svu srpsku decu, putovanje na Svesrpski dečji sabor predstavlja posebno iskustvo. Sonja je samo jedno od brojne dece koji su prvi put sa drugarima bili u Beogradu. Zato joj je svaki trenutak boravka u srpskoj prestonici ostao duboko urezan u srce.

– Ovo mi je prvi put da sam u Beogradu sa grupom. Iako dolazim ovde svake godine, ovo je za mene nešto potpuno novo. Moji domaćini su Darija i njena mama Slađana. Kod njih sam bila smeštena i veoma mi je prijatno. Ponašaju se prema meni kao da sam deo njihove porodice i odlično se slažemo. Nadam se da će to biti prijateljstvo za ceo život. Sabor ima bogat i zanimljiv program. Naučili smo dosta iz naše prošlosti i kulture, ali smo se i zabavili. Posebno su mi se dopale radionice u Dečjem kulturnom centru i priredba dobrodošlice. U njoj sam

učestvovala sa folklorom. Nadam se da će se ova tradicija nastaviti i narednih godina – poručuje devojčica iz Frankfurta.

Folklor čuva tradiciju

Bavljenje folklorom za naše ljude u dijaspori predstavlja mnogo više od igre na sceni. To je, uverena su deca iz dijaspore, najbolji način za čuvanje veza sa kulturom i tradicijom srpskog naroda. Upravo to je bio razlog da se Sonja pridruži folklornoj grupi iz Frankfurta. Ova odluka ne samo da je ispunila njenu želju da očuva vezu sa otadžbinom, već je stekla i nova prijateljstva.

– Drugarica mi je predložila da krenem na folklor. Nisam mnogo razmišljala da li je to prava stvar za mene. Sada znam da je to bio pravi izbor. To je prilika da naučim neke zanimljivosti vezane za naše kulturno nasleđe. Igram oko godinu i po dana. Na folkloru sam stekla dosta prijatelja iz Srbije. Često se okupljamo i dosta smo putovali u grupi. Bavljenje folklorom je dalo drugu dimenziju mom životu u inostranstvu – ističe naša sagovornica.

Učenje bez muke

Učenje srpskog jezika nije predstavljao problem za Sonju jer je do sedme godine živela u Loznici. Još uvek nema problema sa maternjim jezikom, ali planira da upiše dodatnu nastavu.

– Za sada ne pohađam nastavu srpskog jezika, ali ću se uskoro priključiti ostalim đacima. Smatram da se jezik i pismo moraju negovati da ih ne zaboravimo. Ja se trudim da govorim srpski kad god sam u prilici. Teško je koristiti dva jezika paralelno svakog dana, Međutim, ništa nije teško kada postoji ljubav – sa osmehom kaže Sonja.