R. Patković
SVI ZA BOLjU SARADNjU: Učesnici sastanka u Diseldorfu

U prostorijama Generalnog konzulata Srbije u Diseldorfu održan je sastanak kojem su prisustvovali predstavnici organizacija i udruženja koja okupljaju naše ljude i ugledni pojedinci. Na inicijativu Branislave Perin, razgovaralo se o situaciji u srpskim udruženjima pre svega u Severnoj Rajni i Vestfaliji, mogućnosti i potrebi da se u toj pokrajini formira savez srpskih klubova.

Cilj i smisao susreta bila je analiza stanja u našim asocijacijama u celoj Nemačkoj, da se čuju mišljenja najuspešnijih, ali i onih koji imaju poteškoća u radu. Posle uvodne reči domaćina, govorili su gosti, posebno oni koji su stigli iz udaljenih gradova Nemačke.

Milan Čobanov, predsednik Centralnog saveta Srba u Nemačkoj (CSSN) stigao je iz Berlina i saopštio da prema proceni CSSN u Nemačkoj živi oko 750.000 građana srpskog porekla. U tu cifru CSSN ubraja državljane Srbije, Srbe iz ostalih jugoslovenskih republika, ali i one s nemačkim državljanstvom, pre svega decu koja rođenjem mogu da dobiju nemački pasoš.

– I pored impozantnog broja opravdano je pitanje gde su ti ljudi, jer i po maksimalnim procenama u klubovima se ne okuplja ni 10 odsto ukupnog broja Srba u Nemačkoj – istakao je Čobanov.

Dragan Ivašković

Sve na plećima volontera

On je napomenuo da je situacija u mnogim srpskim klubovima i pre korone bila nezavidna. Veliki problem on vidi u tome što su klubovi organizovani isključivo na volonterskoj osnovi.

– Aktivisti često na ivici ličnih materijalnih i fizičkih mogućnosti održavaju društveni život Srba u svojoj sredini. Naša organizacija ima dobar uvid u rad srpskih klubova. Godinama posmatramo da se mnogi održavaju zahvaljujući snazi i angažovanju nekolicine iz uprave. Kada ta snaga presahne, kada aktivisti “izgore” i napuste društva, zaustavlja se i rad klubova. Nije retko da kompletne porodice, komšije i kumovi napuste društvo sve sa decom, odu ili osnuju neko drugo društvo ili se povuku iz javnog života. Takva situacija je ubitačna za svaki klub ali i za celokupnu srpsku zajednicu – naveo je Čobanov.

Mićo Blagojević

On je izneo niz primera drugih nacionalnih zajednica koje zapošljavaju profesionalce da im vode poslove.

– Malo je ljudi, koji su pored svojih poslovnih i privatnih obaveza spremni da se volonterski angažuju i u nekom klubu. Roditelji to često čine, jer svoju decu od malih nogu vode na folklor. Oni se nadaju da će baš u folkloru deca da nauče srpski, upoznaju našu kulturu i tradiciju pa će tako u neku ruku da spreče asimilaciju. Međutim, najkasnije kada deca krenu u više škole, kada počnu da se pripremaju za ozbiljnije ispite, ona sama odluče šta i kada žele da rade u slobodno vreme. A kada deca napuste folklor, po pravilu i roditelji napuste klub – objasnio je Čobanov.

Prema njegovim rešenjima trebalo bi da se pozabavimo rešenjima tog problema i predlaže da se srpski klubovi u neku ruku profesionalizuju i modernizuju.

DETALjNA ANALIZA: Milan Čobanov

Niko ne može sam

– Dosadašnja praksa da se aktivnosti i tekući troškovi klubova finansiraju u glavnom kroz priredbe ne može da se održi nadalje. Klubovima su potrebni i drugi izvori finansiranja. U Nemačkoj rad sličnih društava bazira na tri osnovna stuba: članarina, sponzori i finansiranje kroz javna sredstva, dakle projekte. Zbog toga podržavamo inicijativu da se u Sverenoj Rajni Vestfaliji formira savez srpskih klubova, koji bi bio nadgradnja samim klubovima. Takva organizacija bi ujedno bila most prema nemačkim i srpskim institucijama i motor za modernizaciju klubova koji bi u budućnosti trebalo da se okrenu novim ciljnim grupama, da prošire svoje ponude i postanu neka vrsta servisne agencije našim ljudima – naglašava Čobanov.

Podršku inicijativi osnivanja saveza dali su i predsednici KUD Kolo iz Esena i KUD Srbija Dortmund.

– Mislim da je ovo prava stvar i da je došlo vreme da svi mi u dijaspori bilo čim se bavili i šta radili zbijemo svoje redove, da se udružimo, sarađujemo i pokažemo našoj deci, omladini pravi put i prave vrednosti. Moram još da dodam da smo presrećni što ispred nas stoji naš konzulat na čelu sa Branislavom Perin koja se svim srcem bori za naše građane i našu državu – izjavio je Mićo Blagojević, čelnik Kolo Esen.

Dragan Ivašković je predsednik KUD Srbija od osnivanja pre 18 godina.

– Smatram da je nužno i potrebno više međusobne komunikacije i saradnje među klubovima. Svako ko želi da bude sam, nema mu spasa – ocenjuje Ivašković.

ISKUSTVO: Dragica Šreder

Dobre ideje

Dragica Šreder već 27 godina kao presednica Jugoslovensko-nemačkog KUD Hilden dolazi na sastanke u konzulat.

– Drago mi je da vidim relativno veliki broj predstavnika naših klubova, iako mnoge ne poznajem lično jer su nova lica u upravama udruženja. Raduje me da se nešto organizuje i radi, kako bismo mladima bili od pomoći. Mi smo osnovali Školu ćirilice, običaja i tradicije, koju vodi učiteljica Sanja Damnjanović uz podršku grada Hildena. Besplatno dam daju prostoriju za učenje, na našim književnim večerima su uvek prisutni, kako gradolnačelnik Hildena, tako i neko od naših konzula, što je pohvalno. Mi sa društvima iz Ratingena i Solingena već godinama sarađujemo na pitanju folklora. Čula sam ovde dobre ideje za rad klubova.

NEOPHODNI RAZLIČITI KULTURNI SADRŽAJI: Melanija Reljić

Mladima više da ponudimo

Melanija Reljić, profesor klavira i pedagog kaže da je, kao neko ko se bavi organizacijom kulturnih događaja u Srbiji prethodnih 11 godina i kao neko ko u Diseldorfu živi nekoliko godina, primetila da je ponuda sadržaja srpskoj dijaspori oskudna, skoro da je nema, izuzev folklora.

– Stoga smatram da inicijativa GK u Diseldorfu, na čelu sa konzulkom Perin izuzetno važna kako bi se Srbima u Severnoj Rajni i Vestfaliji ponudili različiti sadržaji u okviru krovne organizacije koja će okupiti i aktivirati sva udruženja Srba i pojedince u pokrajini. Verujem da ćemo uspeti da revitalizujemo uspavani Savet Srba osnovan pre 15 godina, u okviru koga ćemo koordinirano realizovati različite sadržaje iz oblasti kulture, umetnosti, sporta, nauke, što će doprineti da predstavnici srpske dijaspore upoznaju i saznaju mnogo toga vezanog za maticu. Ovo je pre svega važno za mlade naraštaje koji će imati priliku da na jedan drugačiji način provode slobodno vreme, a takođe i da se sami angažuju u organizaciji aktivnosti iz oblasti i sadržaja koje njih interesuju. U junu bi trebalo da održimo osnivačku skupštinu Saveta Srba za pokrajinu SRV, da odredimo koordinatore za različite oblasti i da krenemo u osmišljavanje i realizaciju različitih sadržaja i aktivnosti – navodi Reljićeva.

Uz folklor mlade zainteresovati i za druge aktivnosti

Ona dodaje da će biti angažovana u organizaciji kulturnih sadržaja.

– To će za mene biti posebna čast, radost i veliko zadovoljstvo. Takođe, kao autor kulturnog projekta “Tesla, čovek svetlosti”, koji je planiran za septembar u Diseldorfu, a koji je podržalo Ministarstvo spoljnih poslova Srbije, Uprava za dijasporu, radujem se budućim aktivnostima krovnog Saveta Srba SRV i verujem da će naše aktivnosti imati odjek i izvan pokrajine, te doprineti saradnji sa srpskim udruženjima u celoj Nemačkoj.

BITKA PROTIV ASIMILACIJE: Mihajlo Jelić

Imamo čime da se ponosimo

Mihajlo Jelić, nastavnik srpskog jezika i docent za srpski jezik na univerzitetu u Bohumu, smatra da je sazrelo vreme da sea srpska udruženja u Severnoj Rajni i Vestfaliji udruže i osnuju krovno udruženje koje će rukovoditi i usaglašavati rad svih.

– Došlo je vreme da postojeća udruženja preuzmu ljudi koji su ovde odrasli ili rođeni, jer oni najbolje poznaju svoje potrebe, želje i iskušenja kroz koja prolaze. Dobro što se prevazilazi stari način organizovanja u klubove u kojima se kultura svodi samo na folklor, a druženja na veselja, piće, kartanje i slično, pa se sada osnivaju udruženja srpskih lekara, muzičara, pisaca, poslovnih ljudi, a na pomolu su i udruženja naučnika, studenata. Dobro je što se otvaramo i hoćemo da sarađujemo sa svima sa kojima živimo u ovoj zemlji, da pokažemo da kao narod nemamo čega da se stidimo, nego naprotiv, da imamo čime da se ponosimo, jer je naša kultura toliko bogata da se njeni tragovi mogu videti širom Balkana i Evrope. Upravo treba tako da se predstavimo ljudima u Nemačkoj, ali i sami sebi, a pogotovo svojoj deci, jer ako njima ne prenesemo to ko smo, šta smo kakvi smo, onda je uzalud sav naš trud. Zato smo odlučili da započnemo najvažniju bitku za Srbe u SRV i uopšte u inostranstvu, bitku protiv asimilacije, bitku za očuvanje narodnog identiteta – ističe Jelić koji je i referent za obrazovanje i maternji jezik CSSN u Severnoj Rajni i Vestfaliji.