Metan koji je se oslobađa iz večno zaleđene zemlje zbog požara koji haraju svetom, mogao bi da prouzrokuje nesagledive posledice po čovečanstvo, upozorava sociolog i futurolog Milan Nikolić. I Ističe da bi na našem prostoru mogla da bude pustinja kao u Africi ali i da postoji način da se ova crna prognoza spreči.

On upozorava da nas mračni scenario očekuje ako svi zajedno ne preduzmemo ozbiljne korake na sprečavanju klimatskih promena.

“Najviše zabrinjava to što gore šume u Sibiru, milioni hektara. Šume se pale same ili zbog visokih temeratura, a one nikada nisu gorele. Ispod njih u permafrostu – večno zaleđenoj zemlji – skrivena je velika količina metana iz praistorije, a metan 200 puta jače deluje kao gas na stvaranje efekta staklene bašte od CO2”, rekao je Nikolić za Tanjug.

Prema njegovim rečima, izbacivanje metana u atmosferu podiglo bi temeperaturu do kraja veka u proseku možda i za 10 stepeni.

A, rastom temperature za samo šest stepeni, tvrdi on, nestala bi polovina biljnih i životinjskih vrsta, rastom za 10 opstale bi samo najupornije vrste, a za 15 stepeni – ne bilo više uslova za poljoprivredu.

„Ako temperatura u proseku poraste za sedam stepeni, lednici se tope, nivo mora raste do 10 metara i mnogi gradovi, Njujork i London, kao i cela Florida, biće pod vodom“, kaže on.

Nikolić dodaje da se predviđa da bi na našem prostoru mogla biti pustinja kao u Africi”, ali naglašava da postoje načini da se spreče crne prognoze.

Mogli bismo da se borimo efikasnije protiv zagrevanja platenete ako bi se manje novca trošilo na oružje i ratovanje, otimanje nafte i gasa, kao i fosfatnih goriva, koji su doveli do otopljenja, kaže Nikolić.

Kako ocenjuje, ako bi se za borbu u spasavanju civilizacije i planete izdvajalo više kapitala, moguće bi bilo da se okean „poseje gvožđem“, pa bi planktoni usisali CO2 i metan.

On skreće pažnju da Srbija, bez obzira na činjenicu da se svet iz dana u dan suoči sa nekom velikom katastrofom poput uragana Dorijana do velikih požara u kojima su gorela i gore nepregledna prostranstva Sibira, Grenlanda, Aljaske i Amazonije ostavljajući neizbrisive posledice po čovečanstvo, nema ni ozbiljnu analizu šta će se destiti ako se stvari po pitanju klimatskih promena ne promene.

Kako dodaje činjenično gledano situacija je preozbiljna, pređen je prag preko koga bez ogromnih napora i zajedničkih snaga nije moguće rešiti problem.

„Zbog nečega nam se čini da se sve dešava nekom drugom i kada je temperatura 45 stepeni, a zbog toga bi moglo, kako kaže da nam se desi da završimo kao kuvana žaba.

Imamo još nešto više od 10 godina da uradimo nešto ozbiljnije, kako bi sprečili katastrofu, smatra on.

Nikolić “krivca” za ovakvo stanje vidi i u domininaciji neoliberalane ideologije u svetu, koja je, smatra, pala na svim testovima.

Vladaju interesi uskog kruga ljudi, nestaje pijaća voda i hrana. Izvesno je, kaže, da će već sredinom veka na planeti biti 10 milijardi ljudi, da će hrane i vode biti upola manje, i da će veštačka inteligencija uznapredovati toliko da će sve teže moći da se kontroliše.

Nikolić podseća da je vatrena stihija iz dan u dan gutala šume čak i u krajevima u kojima se to do sada nikada nije dešavalo, ostavljajući vidljive tragove i na satelitskim snimcijma.”Ljudska pohlepa samo u Amazoniji uspela je da izazove ogromnu štetu za već i onako alarmantne klimatske promene i rast temperature čije će se posledice tek sumirati”, rekao je on i podsetio da je u Amazoniji do danas izbilo više od 70.000 požara.

Prema rečima Nikolića, najveći deo desetina hiljada požara u Amazoniji je podmetnut, a razlog za to je, kako kaže, uzgoj uljane repice za bio dizel koji je štetniji i kancerogeniji od običnog goriva.

“Osnovna stvar je da se spaljuju pluća planete – pluća koja proizvode 20 odsto prozivodnje kiseonika”, rekao je Nikolić i dodao da su upravo zbog interesa pojedinaca u problemu i Urugvaj i Peru i Venecuela . . . i cela latino američka džungla.

Prema njegovim rečima, zabrinjavajuća situacija je i u Africi gde se beleži 70 odsto svih svetskih požara.

Nikolić upozorava da između čoveka i prirode postoji vekovni ugovor – drveću dajemo CO2 i metan u zamenu za kiseonik i ako taj dogovor prekršimo direkno ćemo uništiti sebe.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here