EPA
Oslobođen optužbe: Naser Orić u haškoj sudnici

Tužilaštvo BiH ima sasvim dovoljno dokaza da podigne novu optužnicu protiv ratnog komandanta Srebrenice Nasera Orića i to ne samo za zločine počinjene nad Srbima, već i za najmanje 40 ubistava svojih sunarodnika u Srebrenici.

Ovo za “Vesti” tvrdi Ibran Mustafić, poslanik u ratnom Parlamentu Republike BiH, predratni predsednik Izvršnog odbora SO Srebrenica i jedan od svedoka u postupku koji se protiv Orića vodio pred Sudom BiH.

– Tokom ratnih godina u Srebrenici, koja je jedno vreme bila i Zaštićena zona UN, odigralo se više desetina svirepih likvidacija od kojih nijedno dosad nije razjašnjeno. Među prvima je 1992. godine, u Konjević Polju, nastradao Nurif Rizvanović, major bivše JNA. Ubijen je kao ker, a prethodno ponižavan, tučen… Jedno od poslednjih ubistava odigralo se 19. maja 1995. u Potočarima. Tada je ubijen moj najbolji prijatelj Hamed Salihović, predratni načelnik SUP Srebrenica. Svako od tih ubistava na direktan ili indirektan način ima veze sa Naserom Orićem i njegovim potčinjenima, a jedini greh tih ljudi, uključujući i mene, bio je što smo bili u sukobu s tom ratnom mafijom – ističe Mustafić.

Slepi za dokaze

On kaže da je dosta toga taksativno navedeno u njegovoj knjizi “Planirani haos” koja opisuje događaje u Srebrenici za vreme rata. Međutim, ni ti, kao ni brojni drugi dokazi, nisu bili dovoljni da iko iz te grupe bude procesuiran.

– Upravo suprotno. Svako ko je ostao blizak Oriću, a bio upleten u tu kriminalno-zločinačku mrežu, nikada ni za šta nije odgovarao. Najveći broj tih ljudi više i nije u Srebrenici. Nalaze se od Sarajeva i Tuzle do Malmea, Geteburga i Amsterdama. Nažalost, u Bosni se sve može kupiti, pa čak i to da li će neko biti optužen ili neće. Zato i dalje u BiH nema tužilaštva koje bi pokrenulo procese za sva ova ubistva, a zna se odlično da ih nisu ubili Srbi, nego sunarodnici i to samo zato što su drugačije mislili – ističe Mustafić čije ubistvo je pokušano čak tri puta.

Komentarišiću inicijativu porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Srebrenice da se pokrenu sudski postupci zbog zločina u nizu srpskih mesta u Podrinju, počev od događaja u Kravici na pravoslavni Božić 7. januara 1993. godine, Mustafić kaže da se jedan deo izjave Fadile Mujić, članice udruženja Majke Srebrenice, poklapa sa onim što je i sam video.

– Kao predratni predsednik Izvršnog odbora Skupštine Srebrenice, poslanik u Parlamentu Republike BiH, kao prva politička figura na kompletnom prostoru Srebrenice, trebalo je da znam da se sprema napad na Kravicu, a o tome nisam imao pojma. Tokom noći, 6. januara u blizini svoje kuće čuo sam gužvu i kada sam izašao ugledao sam vojnike kako negde idu. Tek ujutro sam saznao da su pošli u napad na Kravicu. Oko 11 sati tog 7. januara sam i ja krenuo u tom pravcu da bih video šta se događa. U Jaglićima je bilo Istureno komandno odeljenje, ali tamo nisam zatekao nikog od komandanata, pa sam krenuo prema Ježestici. Kravica je bila sva u magli od dima. Video sam talas ljudi kako ide ka Bratuncu s jedne strane i s druge strane na stotinu ljudi kako se vraća ka Srebrenici noseći iz Kravice sve što se moglo poneti. Tu sam zatekao i jednog prijatelja koji je bio ranjen, pa sam ga izneo do Šušnjara. Susreo sam i grupu vojnika koji su vodili zarobljenog starijeg čoveka. Ispratio sam ih do Gornjih Potočara, do kamiona i rekao im: “Nemojte da se šta slučajno čoveku desilo.” Prebacili su ga u bolnicu, a posle par dana sam čuo da ga je jedan od Naserovih ubica rafalom iz puške dokusurio tu, u krevetu – svedoči Mustafić.

Svedoci menjali iskaze

Na pitanje da li to znači da postoji dovoljno elemenata za pokretanje sudskog procesa za zločine u Kravici, Mustafić je ipak rezervisan.

– Nemam nikakve dileme da je Naser Orić 100 posto odgovoran i za taj zločin. On je tokom rata bio doslovno gospodar života i smrti u Srebrenici i neko ko je svojim bezvlašćem, zločinima, ubistvima, pljačkom, bio glavni vinovnik da Srebrenica dočeka onakav kraj. Ali, ne treba zaboraviti da se njemu dvaput sudilo i oba puta je oslobođen. Jednom pred Međunarodnim tribunalu, a drugi put pred Sudom BiH. Kada su me zvali u Hag da svedočim i kada sam video optužnicu odbio sam jer mi je bilo jasno da je sročena tako da on bude oslobođen. Iz optužnice su namerno ispušteni događaji u kojima je Orić direktno bio učesnik. Za proces u Sarajevu, gde mu je suđeno za zločin u Zalazju, bio sam uveren da će biti osuđen, jer je bilo dovoljno i dokaza i svedoka. On sam mi je ispričao na koji način je masakrirao Slobodana Ilića, a osam-devet zarobljenika su ubijeni u zatvoru u Srebrenici… Ali, kada je suđenje počelo, jedan po jedan, svaki od svedoka, uključujući i preživele Srbe, naprasno su počeli da menjaju iskaze pa je Ibran Mustafić na kraju ostao sam protiv Orića. I nije mi krivo, ponosan sam na to. Ali, da je tada pokrenut postupak protiv tri-četiri svedoka zbog davanja lažnih izjava, saznala bi se istina i ko je sve od Srba potkupljivao u Orićevo ime i bošnjačke i srpske svedoke i zbog čega glavni ratni zločinci s obe strane nikada nisu odgovarali. Jadna je ta zemlja u kojoj su zločinci heroji, i kod Bošnjaka i kod Srba. Dok to ne shvatimo, neće biti ni pomirenja, ali ni pravde za žrtve – zaključuje Ibran Mustafić.

Incko potpalio vatru

Mustafić tvrdi da je Valentin Incko spornim zakonom o kažnjavanju negiranja genocida samo još više potpalio vatru u dovoljno ključaloj Bosni.

– Incko je potpalio vatru i pobegao. Baš kao i Orić. Ako se genocid može svesti na jedan lokalitet koji se zove Srebrenica, ako se lokalizuje, onda je genocid i i ono što se dogodilo Srbima u Mrkonjić Gradu, ili u “Oluji”, “Bljesku”… Po meni se genocid desiio u svim onim mestima u kojima je neki narod živeo pre rata, a sada ne postoji. Nažalost, proći će još dosta godina dok svi narodi na prostoru bivše SFRJ ne shvate da ih niko drugi ne treba ubeđivati u sopstveno zlo i da ga sami moraju izlečiti – poručuje Mustafić.

Ne plašim se tužbe

Zbog činjenice da je pravosnažno oslobođen u dva sudska postupka, Naser Orić tuži sve koji ga nazovu zločincem. Kako je Ibran Mustafić više puta Orića nazvao zločincem, pitali smo ga da li se plaši takvog ishoda.

– Najviše od svega bih voleo da me tuži jer on je par ekselans zločinac i to mnogo više nad sopstvenim, nego nad srpskim narodom. Za zločine nad Srbima trebalo bi da bude osuđen na najmanje 40 godina, ali za zločine nad Bošnjacima na najmanje 200 godina robije – tvrdi Mustafić.