Nataša Kandić da prizna i srpske žrtve

0

Vukašin Kovač

– Već nekoliko godina traju sastanci predstavnika udruženja logoraša sva tri naroda s ciljem da se napravi ova Komisija.

 

Međutim, kako možemo da pristanemo na tako nešto, ako je i ovde poenta da se ne govori o srpskim žrtvama, već isključivo o hrvatskim i muslimanskim – kaže Kovač i tvrdi da u podrgrevanju takve ideje prednjači predsednica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić.

– Rekao sam joj u lice da ću odmah potpisati sve čim ona javno kaže da su i Srbi bili žrtve ovog rata. Dosta mi je više da nas više niko ne pominje, kao da ne postojimo, a da se pri tom Srebrenica diže na nivo stravičnog događaja.

 

Ne negiram da su tamo ubijani ljudi, ali zašto se onda negira da je do te 1995. godine na tom području ubijeno 3.500 Srba.

 

Ne možemo na jedan zločin da gledamo na jedan način, a na drugi drugačije. Kada Nataša Kandić javno prizna da su Srbi stradali i u Sarajevu i u dolini Neretve i na drugim mestima, onda će to biti signal da je za nju i slične humanitarne organizacije žrtva-žrtva, a ne samo pripadnik samo jednog naroda – objašnjava Vukašin Kovač i dodaje da mu Nataša Kandić na tom skupu nije odgovorila niti na jednu konkretnu stavku.

 

– Rekla je da mi iz Srbije treba da istražujemo naše zločine, ovi u Hrvatskoj svoje, a muslimani – svoje.

 

Međutim, nije joj smetalo što je predstavnik albanskog udruženja logoraša pokušao da potpuno minimalizuje srpske žrtve na Kosovu, a bosanski predstavnici čak nisu ni spomenuli da je u zgradi Tužilaštva BiH, u nekadašnjoj kasarni "Viktor bubanj" ugrađeno 6.000 srpskih života, koliko je tamo ubijeno tokom rata – kaže Kovač i dodaje da se takođe ćuti i o logorima Čelebić i Dretelju u dolini Neretve, gde su srpski civili zatvarani samo da bi ih Hrvati kasnije menjali za svoje vojnike i to na teritoriji druge države.

 

Zahtev logoraša

Logoraši iz prethodnog rata planiraju da 2011. godine osnuju Regionalnu komisiju za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim oblicima kršenja ljudskih prava na prostoru bivše Jugoslavije (REKOM), ali su na skupu u Dubrovniku zatražili da se zabeleže i svedočenja svih žrtava torture, registruju i obeleže svi logori i mesta zatočeništva, napravi jedinstven popis ubijenih i nestalih, kao i da se svim logorašima omogući javno svedočenje o njihovom stradanju.

 

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here