Ne treba se svakom dopasti

0

– Nadam se da čitaoci "Vesti" neće sada čitati prvi put moje kolumne, jer su one objavljivane petkom u "Vestima" od 2006. do 2011. u istoj rubrici "Pogled popreko" i to zahvaljujući dobroj volji Dragoslava Vučića, tadašnjeg urednika, zatim Milivoja Bekana, urednika američkog izdanja, i Duška Vidakovića, vlasnika lista. One su izlazile pet godina do dana kada sam prestala da pišem za "Vesti" 31. decembra 2011. Ipak rešila sam da nešto od njih zadržim i da izaberem 100 kolumni koje sam stavila u knjigu pod istim naslovom – kaže autorka.

Ona kaže da među njenim kolumnama nema zajedničke niti.

– Svaki novinar je univerzalna neznalica, a dopisnik duplo, tako da nema zajedničke niti. Ovde ćete naći kolumne od sporta do visoke politike, od izbora u Srbiji do izbora u Americi, od ekonomije u Srbiji do ekonomije u Americi, od krize u Americi do razgovora na zanimljive teme.
Ona kaže da se u izboru kolumni koje su se našle u njenoj zbirci vodila kriterijumima da budu zanimljive, aktuelne i duhovite.

– Iza svakog mog teksta stoji moje ime i uvek sam kao novinar imala jedini cilj da se nikada ne postidim svog potpisanog teksta. Sve kolumne povezuje moj poseban ugao posmatranja na aktuelne događaje, pojave, ličnosti ili u matici ili u dijaspori i činjenica da su i danas aktuelne.
Ona objašnjava da je "Pogled popreko" bila rubrika u Radio Užicu gde je 90-ih bila glavni i odgovorni urednik. Tu je imala tri minuta radijsku kolumnu sa osvrtima na tadašnje probleme 90-ih godina.

– Uvek sam imala oštar jezik i uvek sam imala potrebu da izrazim svoje mišljenje. Nisam bila faktografski, već analitički novinar. Mislim da faktografsko novinarstvo izumire jer imamo socijalne mreže i mislim da će jedino preživeti istraživačko i analitičko novinarstvo… Nije bilo lako da svake srede uveče (zbog vremenske razlike) moram da imam urađenu kolumnu i da je pošaljem, tako da sam nekada sedela satima ispred praznog ekrana dok ideja ne bi došla. Na žalost ili na sreću, stvarnost je toliko puna dešavanja, da većinom nije bilo teško izabrati temu.
Na pitanje kako su čitaoci nekada reagovali na njene kolumne, a kako sada reaguju, ona kaže da u to vreme, kada su tekstovi izlazili, nije bilo mogućnosti da se stavovi čitalaca stavljaju na veb sajt.

– Mnogi moji prijatelji, kojima sam slala rukopise pre objavljivanja, voleli su ih, a neki nisu. Tako će i u ovoj knjizi verovatno biti kolumni sa kojima se mnogi neće složiti.
I dok prolazi kroz težak period u privatnom životu, Mila Filipović kaže da ima planove za budućnost i da i dalje piše. Za sada je zadovoljna kako ljudi reaguju na njenu knjigu i njene kolumne.

– Važno je da one imaju naslov, da su zanimljive i duhovite, a to što se svi ne slažu sa stavovima koje iznosim u njima i to je opet dobro. Drago mi je da ima
neistomišljenika! Ovo je knjiga sa stavom i ne moramo svi da imamo isto mišljenje. Svaka kolumna izražava moj lični stav, a ne činjenično stanje. Ipak uvek sam se trudila da svaku kolumnu potkrepim činjenicama, da svaku temu analiziram na najbolji način i da za svaki svoj stav imam dokaz!

Drugo napuštanje novinarstva

Na pitanje da li, kao što je govorio dr Nikola Moravčević, i ona oseća da je autor iz dijaspore, ona odgovara potvrdno.

– Osećam tu veliku podelu u svakom smislu. Osećam da smo mi iz društvenih nauka nepoželjni, da smo apriori manje vredni gde god da se pojavimo. Ako dođemo u Srbiju i kažemo da smo magistrirali na Univerzitetu Ilinoj to nikoga ne zanima. Osećam tu podelu, ali osećam i ovde veliku podelu u našoj srpskoj zajednici. U jednom tekstu sam čak zamolila organizatore događaja da ne traže od nas da plaćamo karte dok kao novinari dolazimo na njihove događaje i da nas ne smeštaju iza vrata. Posmatraju nas kao nezvane goste. Osećam tu razliku iako se priča da se stvari menjaju. Ja mislim da se ne menjaju. Jedan od velikih razloga zbog kojih sam prestala da pišem je što nisam mogla da prisustvujem mnogobrojnim događajima, a niko ni sa čim nije zadovoljan. To je u jednom trenutku moga života bilo previše. To je bilo moje drugo napuštanje novinarstva, dok je prvo bilo 1996. godine kada sam otišla iz Srbije.

 

 

 

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here