EPA-EFE/JASON SZENES

Možda nekome može zvučati iznenađujuće, ali je politika SAD od nastanka uglavnom bila izolacionistička, sa povremenim intervencionističkim “izletima”.

Jedva je ušla u Prvi svetski rat, a u Drugi tek kad je napao Japan i Hitler objavio rat. Danas, kada SAD i dalje stoje na mestu najmoćnije zemlje sveta, pitanje je da li će i koliko dugo ona to biti. Glavno pitanje za SAD nije da li može da bude vodeća supersila i u 21. veku, već da li to hoće?

Iako SAD ostaju po svim merilima najmoćnija zemlja sveta u sledećim decenijama, avanture Donalda Trampa ohrabruju razgovore o tome da li je došao kraj njenoj globalnoj dominaciji. Amerika i dalje vodi u ključnim naučnim istraživanjima o digitalizaciji, veštačkoj inteligenciji, medicini, tehnološkim i svemirskim projektima.

Bogatstvo ove države je toliko da čak ni drugoplasirana Kina neće još dugo biti u prilici da joj se približi. U vojnoj moći, sa bazama i mrežom saveznika širom sveta, SAD je u mogućnosti da u samo 48 sati može da interveniše u svakom kutku sveta, te ostaje neprevaziđena i u budućnosti. Prošle godine SAD su postale najveći svetski proizvođač nafte i gasa, prestigavši Rusiju i Saudijsku Arabiju.

Najveća prednost SAD je što je ona “geopolitičko ostrvo”, za razliku od drugih pretendenata na ovu titulu. Sa dve strane opkoljena nepreglednim okeanima, na severu se nalazi Kanada, koju mnogi nazivaju 51. američkom državom, a na jugu Meksikom, koji je ni po čemu ne ugrožava.

Teritorija SAD zahvata 9,8 miliona kvadratnih kilometara i ima 327 miliona stanovnika, po čemu je treća u svetu. Ekonomija je najveća na svetu sa 21,5 hiljada milijardi dolara dohotka, što je 25 procenata svetske privrede. Sa dohotkom od 63.000 dolara po glavi stanovnika, Amerika je u vrhu ili pri vrhu u svim društvenim pokazateljima. Ima najmoćniju vojsku na svetu, sa hiljadama nuklearnih bojevih glava, te mornaricom jačom nego ostatak sveta zajedno, sa deset borbenih grupa nosača aviona, svih na nuklearni pogon, raspoređenih širom sveta.

Trampova era

Kod Amerikanaca u najvećoj meri je pitanje da li uopšte žele da ostanu glavna supersila, kao što ih opisuju istorijski udžbenici ili će se ponovo povući u izolacionizam. To zavisi od budućih predsednika u post-Tramp eri, koji će ipak želeti da povrate američku reputaciju kao vodeće sile u 21. veku i glavnog posrednika u rešavanju svetskih problema.