Youtube/Spot Affiliates
Stratište: Dečji logor u Jastrebarskom

Sisak i Jastrebarsko nisu bili lečilište nego logor, gde su noću na kolica bacali tela mališana, kaže Smilja Tišma, jedna od retkih preživelih Tvrdnje da su Srbi 1941. godine planirali i sprovodili genocid nad Hrvatima, a da su dečji logori u Jastrebarskom i Sisku bila “lečilišta”, deo su jedinstvene strategije potpunog falsifikovanja činjenica i bestidna revizija istorije.

Ovo je jedinstven stav sagovornika “Vesti” nakon otvorenog pisma grupe zagrebačkih nadbiskupa na čelu sa kardinalom Josipom Bozanićem patrijarhu srpskom Porfiriju, ali i svečanog predstavljanja trećeg izdanja knjige hrvatskog istoričara Stjepana Loze “Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima: projekt Homogena Srbija 1941.”

Bestidno pismo iz Zagreba stiglo je dva meseca nakon odluke Svetog arhijerejskog Sabora SPC o kanonizaciji i dve sedmice od prvog obeležavanja praznika Svete dece novomučenika jastrebarskih i sisačkih, 13. jula.

Hrvatska svinjarija

– To je hrvatska svinjarija – bez dlake na jeziku je akademik Vasilije Krestić. On kaže da se više ne zna koji će sledeći bezobrazluk Hrvati podmetnuti ili smisliti, dok mi i dalje pokušavamo da budemo tolerantni i kupimo njihovu ljubav čime dokazujemo ne samo da smo naivni već i da iz istorije nismo izvukli nikakve zaključke.

– Mi ne shvatamo da oni neće skoro izbaciti mržnju iz svog tkiva i da će sve činiti da nas obmanu i slažu, iskoriste i zloupotrebe – tvrdi Krestić i dodaje da je Srbe takav odnos prema stvarnosti doveo u apsurdnu situaciju da se stide zločina Hrvata. Povodom tvrdnje zagrebačkih nadbiskupa da su dečji logori u Jastrebarskom i Sisku tokom Drugog svetskog rata bili prihvatilišta i lečilišta, jedna od retke preživele dece oba logora, 91-godišnja Smilja Tišma kaže za “Vesti” da je zgrožena stepenom laži i falsifikovanja istorije. – Sa dve sestre i bratom u dva navrata ustaše su me od majke Mare 1942. godine nasilno odvojile u Sisku, a posle tog logora prebacili u Jastrebarsko. To jesu bili samostani, ali mi tamo nismo došli svojom voljom. Kakva je samo laž da su nas lečili! Tamo nije bilo lekara, sem ako ne misle da je lek to što su nas svaki dan terali na dvorište da slušamo mise. Zamislite to lečilište u kome su sva deca spavala na slami, bez pokrivača i samo u odeći u kojoj su došla. Jednom dnevno smo dobijali neku kašu, a noću bi prolazila kolica na koja bi trpali umrlu decu. A svaki dan su ta kolica bila puna – vidno potresena kaže Smilja Tišma.

Ustaška svirepost

Ona priča da su nadbiskupi u pismu izostavili da su u Sisku deca na silu odvajana od majki, baka i deka. Imala je šest godina kada je sa sestrama i bratom odvojena od majke jer su joj oca obesili.

– Svojim očima sam gledala kako je ustaša odvojio bebu s dojke žene koja je stajala pored nas, a nju bacio. Zgrožena sam načinom na koji falsifikuju istoriju, a naša je greška što nismo na ozbiljan način, koristeći se naukom, u potpunosti ogolili genocid nad Srbima u NDH – kaže Smilja Tišma.
Đorđe BAROVIĆ

Ucenjivaće gde stignu Akademik Vasilije Krestić kaže da bi Srbija što pre trebalo da usvoji rezoluciju o genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima za vreme NDH.

– Mi do sada nismo to učinili da se Hrvati ne uvrede, pa da nam ne prave smetnje na putu u EU. Ne shvatamo da će nas sigurno dodatno ucenjivati. U tome imaju našu pomoć jer umesto da insistiramo na podacima visokih nemačkih oficira o broju stradalih u Jasenovcu, mi sami smanjujemo broj ubijenih – ogorčen je Krestić.

Za dan 107 sahrana

Direktor Spomen-područja Donja Gradina Tanja Tuleković predočila je svesku grobara Franje Ilovara, koji je po naređenju časnih sestara danima sahranjivao mrtve mališane. Grobar je zabeležio da su dečja tela pakovana u kištre i sanduke, a računao ih je na “kune” i komade”, zato što je svaku sahranu naplaćivao, a račune overavala časna sestra Gaudencija. “Da bi ih što više stalo u jedan sanduk, silom su zatvarani poklopci. U jednoj kištri moglo je biti i po osmoro do desetoro dece”, navedeno je u svesci grobara Ilovara, koja se čuva u Muzeju na Mrakovici. Na prvoj stranici dnevnika zapisano je da je 22. jula 1942. sahranjeno 107 dece, a uz to je priložena potvrda: “Primio na račun kopanja grobova 10.000 kuna za 100 komada dece pokopane.”

Brišu krv s lika Stepinca

Akademik Ljubodrag Dimić tvrdi da Hrvatska uz pomoć Katoličke crkve pokušava da prekroji vlastitu istoriju. – To je pokušaj da se zaboravi vlastita prošlost, da se ulepša, populariše i postane deo svesti stanovnika u Hrvatskoj koji sada stupaju na životnu scenu. Ti mladi će u narednim decenijama laž prihvatiti kao istinu, a poništavaće sve što su istoričari do sada o tome rekli – rekao je Dimić.

Prema njegovim rečima rimokatolička crkva u Zagrebu pokušava nemoguće, a to je da opravda postupke klera i njihovog prvog čoveka u NDH Alojzija Stepinca. – Mnogo dece je umrlo, a većina je datana usvajanje rigidnim ustaškim porodicama, pri čemu su mališanima menjani identitet, vera, krštenica, i mnoga od njih su do kraja života verovala da su Hrvati – ukazuje Dimić.

Jame “čiste” od srpskih kostiju

Dušan Bastašić, predsednik Udruženja “Jadovno 1941”, ističe da je revizionizam u Hrvatskoj postao državni posao i strategija koja je intenzivirana poslednje dve godine. – Hrvatska nauka se veoma teško suočava sa zločinima počinjenim pod okriljem NDH, i otuda im knjige poput Lozove dođu kao melem na ranu. Posledice će biti krajnje opasne – kaže Bastašić i dodaje da je izdavaštvo samo jedan od kanala kojim hrvatska država želi da ospori genocid nad Srbima u Drugom svetskom ratu. On upozorava da se gotovo tajno čiste jame pod plaštom ekologije, a preko srpskih grobalja i stratišta prolaze putevi i dodaje da na taj način treba posmatrati i otvoreno pismo zagrebačkih nadbiskupa patrijarhu Porfiriju.

– Pitanje koje treba postaviti hrvatskim biskupima i istoriografiji jeste kako su se i zašto deca s Kozare i Potkozarja našli u prilici da ih neko spasava. Proglašavanje logora za decu kao prihvatilišta je toliko besprizorno da se graniči sa zdravim razumom – navodi Bastašić i dodaje da je vladika gornjokarlovački Gerasim, pripremajući predlog o kanonizaciji dece stradale u Jastrebarskom i Sisku, konsultovao mnoge izvore i istoričare.

Katolička crkva stub NDH

Istoričar Aleksandar Raković smatra da reakcija hrvatskih biskupa na odluku SPC da uvede i obeleži praznik Svete dece novomučenika jastrebarskih i sisačkih predstavlja deo frustracije katoličke crkve što nije uspela da kanonizacijom Alojzija Stepinca opere svoju prošlost i učešće u genocidu tokom Drugog svetskog rata nad Srbima, Jevrejima, Romima. Raković ocenjuje da je “crkva u Hrvata” bila deo aparata NDH i njegov glavni stub. – S obzirom da sopstvenu prošlost nisu oprali, obrušili su se na patrijarha Porfirija i namera im je da opovrgnu postupke i pocedure SPC oko kanonizacije stradale dece i odraslih u koncentracionim logorima u Jastrebarskom i Sisku. Međutim, SPC nema nameru da se nekome dodvorava već želi da se bavi činjenicama o stradanjima nevinih, o kanonizaciji dece i ljudi stradalih mučenički samo zato što su bili Srbi, pravoslavne vere i zato što su pisali ćirilicom – rekao je Raković.