O. Đoković
OVO JE SRBIJA: Etno-grupa Gledanice

Srbija je višedimenzionalna, živopisna i prihvaćena, to je i slika Karavana kulture, koji se, na putu po Evropi, u Parizu zadržao nekoliko dana. Praćen je aplauzima namenjenim pokrovitelju Ministarstvu spoljnih poslova, Upravi za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu, organizatoru Savezu Srba Francuske i Udruženju Singi Art, suorganizatoru Udruženju Koreni, svim izvođačima pristiglim iz matice i pojačanim snagama dijaspore, a pre svega prof. Petru Gojkoviću, motoru kulturnih zbivanja u rasejanju i povezivanja sa rodnom grudom.

Suze nostalgije

Centralni pariski program, izdvojen iz četvorodnevnih zbivanja (20 – 24. jun), održan je u Kulturnom centru Srbije i poistovećen sa proslavom Dana muzike koja 40 godina zaredom raspevava i razigrava Evropu a i svet. Zbog raznovrsnosti koja je odlikovala ovu srpsku šestočasovnu prezentaciju, zadovoljstvo okupljenih bilo je kompletno. Svako je mogao ponešto da pronađe za sebe, snažno da zatapše, a u finišu, na krilima izvorne pesme, dušom i srcem se preseli u zavičaj.

– Podmladili su me. Kao dete pevala sam ove pesme, u kolu igrala, sada su mi srce iz grudi izvadili – sa suzama nostalgije opisuje Anica Hunjadi.

Njena vršnjakinja Dara Vukasović dodaje:

– Moćna je srpska kultura, mora da oduševi, nema para kojom bi se platila ta vrednost.

Lena Harun je čista Francuskinja, a od nje ovako:

– Uh, uh, mnogo mi se dopalo! Volim Srbe i sve vaše, stalno ponavljam da sam vaša, tako se osećam.

U Francuskoj se razgranato proslavlja prvi dan leta, pa se (kako je nekad osmislio ministar kulture Žak Lang) sva viđenja i susreti 21. juna pretvaraju u erupciju radosti. Kao takvoj, može li joj “nogu podmetnuti” korona? Ne, čak su i maske pale. Ipak se život slavi.

Šetnja kroz istoriju

O tome je, otvarajući manifestaciju Dana srpske kulture, govorio Petar Gojković, na širom otvorenim vratima zahvalio Kulturnom centru Srbije, naklonio se pred Mićom Aleksićem, neumornim pomagačem svega što se zove veza sa maticom.

– Sve ima prošlost, ima i budućnost. Uspeli smo da, opet, Francuze napravimo prijateljima. Uspeli smo i mi izvođači da na putu od Beograda prođemo sve granice, jedini uslov je bio PCR
test. Mnogo je optimizma u nama – ukazao je Petar.

Ova manifestacija je prolazila kroz istoriju, junaštva, sećanja, lepe reči, pesmu, muziku, anegdote, pravo srpsko bogatstvo.

Voditeljsku ulogu odradili su glumica Jasmina Stoiljković i Loran Prokopić koji je, uz gitaru, šarmerski izveo mini-koncert francuske i srpske šansone. Dečji list “Čuperak” predstavio je urednik Ratko Stoiljković, a pošto je iz Pakraca, prisetio se otpora i snage srpskih sela i objasnio šta znači sačuvati Kosovo i našu vekovnu zemlju.

Posebno interesovanje izazvala je knjiga “Vi ste, sigurno, rod”, rađena na temu potrage za Žanom Kopitovićem. Roman je istraživački rad autora Fransoa-Gijoma Lorena i predstavili su ga izdavač Milena Zukić i profesorka književnosti Andrijana Živanović.

Raspevana srca

Naravno, ne može bez naše dece. Talentovana Anđela Duval Lazić je izvela “Pesmu Sv. knezu Lazaru”, a devojčurak Una Trivunčić je besprekorno pevala pesmu “Deda”, koju je Barbara Pravi, francuska predstavnica na Evrosongu, posvetila svom voljenom deki Srbinu.

A imamo li mi modu? I te kakvu.

– Lan, platno, nežne boje. Mnogo je prijatno nositi ovu odeću, u izradi je modne kuće Marija hand made, kolekcija nosi ime Koreni – pohvale su uputile učenice naših školskih centara, manekenke po potrebi.

I, onda, šlag na tortu, povrh i višnja. Slikoviti je to opis dva koncerta koja bi raspalila i najdepresivnija bića. Klarinetista prof. Petar Gojković doveo je svoje drugare, akademski obrazovane muzičare. Navikli su da žare i pale, može po ciganski, može po starogradski, iskreno zaželiš da beskonačno traje. Zato, bravo Dragane (violina), Bane i Darko (gitara) i Petre (klarinet), majstori ste dobre pesme!

Posle njih je šestočlana beogradska etno-grupa Gledanice, pod upravom profesora harmonike Ratislava Blagojevića, preselila maticu na tlo Pariza.

Odjekivala su crkvena zvona, lelujala se žitna polja, mirisale šume i božuri, krivudale reke, svako selo životno je kucalo.

– Ovo je iz mog Niša. Dobre su, mnogo dobre! – komentar je Ninoslava, oca maestralnog violiniste Nemanje Radulovića, pa je i šeretski zamolio vođu ansambla da izdiktira brojeve telefona članica pevačke grupe.

Divne prve sate leta 2021, upotpunio je osećaj da si svoj na svome sa svojima, a na sve je glavnokomandujući Petar stavio tačku uzviknuvši:

– Hvala svima! Pobedili smo koronu!

Buđenje kulture

– Posle godine pasivnosti, evo nas opet. Pregrmeli smo sve, bili zatvoreni, bolesni, nažalost, neki nisu preživeli. Ova naša manifestacija je znak kulturnog buđenja – ocena je Đure Ćetkovića, predsednika Saveza Srba Francuske.

Ulogu generalnog sekretara obavlja Nikola Todorović:

– Najviše su nam nedostajali kulturni događaji. O veštini i snalažljivosti Petra Gojkovića govori i podatak da je Karavan kulture proveo kroz još zatvorene granice.

Aleksandar Pantelić, sa diplomom međunarodnog prava, tokom protekle decenije srpski aktivista, dodao je:

– Karavan nam daje mogućnost da pozovemo prijatelje, a i da Francuze učimo našoj kulturi.

Vina iz Riđice

Uz lepe i maštovite rukotvorine, u srpsko stvaralaštvo uključila se i Vinarija Dragić iz Riđice kod Sombora, a nije mala stvar izaći na megdan slavnim francuskim vinima, s čim se Saša Avramović uspešno izborila:

– Imamo crno, belo i roze vino, sa 14 procenata alkohola, mnogo je dobro piti ih uz sireve.

KVARTET MAJSTORA: Petrova grupa raspalila vatru

Hajde da razbudimo srca čitalaca “Vesti”, da ih dirnemo u najtananiji nerv… Evo pesama koje su publici podarili izvođači i omogućili im da puste svoj glas: “Hajde, Jano, hajde, dušo, kolo da igramo”,”Grlismo se, ljubismo se, samo ja i ti”,”Da ti pesmom kažem, koliko te voli srce moje”,”Đelem, đelem..”, “Kada padne prvi sneg”,”Svaku ženu volem ja”,”Da zna zora”,”Noću, danju, zbog ljubavi patim ja”,”Bele ruže”, “Dunje ranke””, “Kreće se lađa francuska”, a i rodoljubiva “Ovo je Srbija”.

Pokorena korona

Lendava (Slovenija), Beč (Austrija), Cirih (Švajcarska), Pariz i Nica (Francuska) su odmarališta i sedamnaestodnevna svedočanstva o veličini srpske kulture. Uprkos koroni i sanitarnim merama, smiona ideja (turneja na koju se niko u svetu ne odlučuje, niti ima dozvole) je realizovana, što i ovaj put potvrđuje da kad hoće – Srbin sve može.