commons.wikimedia/Jmh2o
Šarlroa

Šarlroa, grad koji broji 200.000 stanovnika i nalazi se 60 kilometara južno od Brisela, poznat je po depresivnoj atmosferi zbog turobnih stambenih kompleksa i ugašenih industrijskih postrojenja, a zahvaljujući kojim je pre desetak godina prozvan najružnijim gradom na svetu.

Stopa nezaposlenosti u gradu iznosi blizu 30 odsto, a u njegove turističke atrakcije ulaze i zavisnici koji otvoreno konzumiraju heroin u praznim zgradama, dok prostitutke trguju ispod nadvožnjaka na uglovima samo nekoliko ulica od gradske opštine.

Tokom prethodnih godina dva gradonačelnika su morala da daju ostavku nakon što su se upetljali u finansijske skandale koji su otkrili notornu korupciju i nepotizam Valonske socijalističke partije, regionalne stranke koja je gradom vladala decenijama.

Dve od pet metro linija grada nikada nisu završene. Prazne stanice duhova sada služe kao mesto za zaustavljanje vandala, samozvanih grafitti umetnika i zavisnika.

Još jedno svedočanstvo o administrativnoj nesposobnosti su mnogi mostovi i putevi koji se zaustavljaju usred ničega. Izgrađeni su, a zatim napušteni, samo za isplatu subvencija koje dodjeljuje savezna vlada.

Šarlroa je postao simbol za sve što je pošlo po zlu na Zapadu uopšteno, a posebno u Valoniji, francuskom delu Belgije. Industrija uglja i čelika nekada je izazivala zavist kod ostatka Evrope. Belgija je imala drugu najopsežniju železničku mrežu na kontinentu nakon Velike Britanije, ali devedesete godine i nestanak uglja i čelika označili su početak kraja, a finansijska kriza zadala je konačni udarac.

Pa ipak, grad ima svoju poetsku stranu. Zemlja iz zapuštenih rudnika uglja sada je prekrivena bujnom vegetacijom. Uz obale Sambrea, nekad smrdljivog, jako zagađenog plovnog puta, ljudi sada sede pecajući, a brodovima krstare između zarđalih, trošnih čeličana.

Lokalni turistička kancelarija postavila je biciklističke staze duž onoga što se danas smatra industrijskim nasleđem, a stari industrijski kompleks pretvoren je u muzej i obrazovni centar.

Upravo je titula najružnijeg grada na svetu pomogla da ovo mesto započne svoj oporavak. Sve je počelo pre desetak godina kada je jedan holandski list opisao belgijski grad kao “najružniji grad na svetu”. Nakon toga titulu su prihvatili i drugi mediji, s natpisima o depresivnom gradu koji iz dana u dan sve više propada.

Međutim, ova titula je podigla prašinu pa je grad stigao na naslovnice novina zbog čega su turisti počeli da dolaze. Domaći stanovnici uspeli su da razviju neku vrstu egzotičnog i apsurdnog turizma, koristeći “resurse” koji su im bili dostupni.

Neobična titula je uspela da pokrene promene – nekadašnji grad duhova je u međuvremenu oživeo, pa su otvorene različite trgovine i pokrenuti poslovi.

6 COMMENTS

  1. ja znam jedan ruzniji a jos svaki dan je sve gori
    zivim u njemu 77 godina i kad naidjem na neku novu rugobu uvek pomislim da nemoze gore a potom iznikne neka jos ruznija
    jedan svetski arhitekta je svojevremeno izjavio : nema grada na lepsem polozaju na dve reke a ruznijeg
    i nazalost, nista sem udara meterorita nemoze ga oporaviti

  2. Nije to nista . Kada bi vi pogledali Uzice ili Cacak ili Krusevac . Pa to veceg rugla nema na svetu 70 posto kuca nedovrseno iznad svake se vije crni dim a u dimu se na konopcu susi ves. Boze sacuvaj tako nesto nisam video ni u Sovjetsom Savezu

  3. Bili su i u Uzicu i dalje,ali za ove prostore je to normalno a i ne ubrajamo se u europu nikako osim geografski..

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here