Lična arhiva
Život ih nije mazio: Sestre Dragica i Gordana

Uručenje donacija našeg vernog čitaoca iz Bad Homburga koji godinama unazad brine o štićenicima Humanitarnog mosta se nastavlja. Ovaj humanitarac iz Nemačke koji želi da ostane anoniman uputio je 1.000 evra našoj redakciji, sa punim poverenjem da ćemo najbolje izabrati i raspodeliti kojim štićenicima je pomoć najpotrebnija.

O uručenju dela njegove donacije siromašnoj penzionerki Radi Simić i samohranoj majci Tanji Radonjić smo pisali u nekom od prethodnih brojeva, a nedavno smo donacije uručili i bolesnim sestrama Dragici Vasić i Gordani Mihajlović, kao i Biljani Smolović, beograđanki koja je pobedila rak.

Dragici i Gordani uputili smo 200 evra, kako bi u ovim teškim vremenima, kada vlada korona virus, mogle da obezbede sebi najosnovnije namirnice i lekove.

– Mnogo hvala tom divnom čoveku. Neka mu samo Bog podari zdravlje i sreću. Od kada je krenula ova pošast i vanredno stanje, vidimo kako ljudi prave zalihe hrane i sredstava za higijenu. A nas dve dinara nismo imale da kupimo bilo šta. Sad ćemo moći da kupimo hrane i lekova, i mirne smo za neko vreme. Puno nam znači. Hvala do neba – rekla je Dragica.

Ona i njena sestra kao devojčice su ostale bez majke, a otac ih je napustio. Kao mlada medicinska sestra Dragica se od pacijenta zarazila hepatitisom A koji je izazvao brojne zdravstvene komplikacije. Nakon dve decenije Dragica je i zvanično penzionisana, budući da je njeno zdravstveno stanje bilo veoma delikatno i zbog drugih životnih tragedija kroz koje je prošla zajedno sa sestrom Gordanom.

– Najveći problem nam u ovom trenutku predstavlja naše zdravstveno stanje, zbog koga smo se i usudile da vam se obratimo za pomoć. Obe imamo naprsnuća zbog teške osteoporoze i spondiloze, a da bismo izbegle operaciju ili da ne bismo polomile kičmu i ostale invalidi potrebne su nam specijalne ampule Prolia, koje se daju za popunjavanje hrskavice. Tačnije, da bi se fiksirali pršljenovi sa kojima imamo probleme – iskreno će Dragica.

Prolia ampule koštaju 21.000 dinara (oko 180 evra), a obema su potrebne u narednih šest meseci.

– Koliko sam jaka, psihički ne bih mogla da podnesem da padnem u postelju. I dok sam bila bolesna, uvek sam sedela na postelji, nisam želela da ležim. Istina je da Gordana i ja pijemo šaku lekova zbog depresije i stresa koje smo preživele, izgubivši najmilije. Naš život je gorak poput pelina koji svakodnevno uzimamo kao terapiju. Eto, takav vam je naš život sada, bez ikakve patetike – navodi Dragica.

Biće za lekove

Dar od 300 evra uputili smo na adresu Biljane Smolović, majke troje dece koja se izborila sa karcinomom dojke, a sada bije bitku kako se bolest ne bi vratila.

– Mnogo ste me obradovali. Hvala vam. Puno će mi značiti. Iako je lečenje zvanično završeno, još koristim terapiju Nolvadex, koji služi za lečenje karcinoma dojke i održava moje stanje. Međutim, tu su i dalje vitamini i preparati, i svi koštaju taman toliko novca koliko više ne možemo da obezbedimo. Iskreno, strah me je cele ove situacije. Za operaciju nema novca, a potrebno je održavati zdrav život i ne stresirati se, a onda se pitam kako? Iskreno, u ovom trenutku svaka pomoć, makar i najmanja, mnogo nam znači. Da prebrodimo ovaj težak period. Zahvalni smo do neba na ovoj pomoći. To je stvarno divno – rekla je Biljana Smolović.

Kako je rekla, iza nje i njene porodice su teški dani.

– Na sreću, sada sam dobro. Sam početak je bio izuzetno težak i bolan period za celu porodicu. Bilo je tu mnogo emocija, bojazni, nemirnog sna. Nakon operacija i terapija koje su usledile bilo je važno da poradim na jačanju imuniteta. Zato sam koristila imunofan, Sibirian helt vitamine, imunoglukan, razne preparate poput ruske age, kurkume. Naravno, i isključivo zdravu ishranu, što nas i sada na mesečnom nivou košta do 500 evra. U početku smo se i borili s tim nekako, ali sada više ne izlazimo na kraj – iskreno će Biljana Smolović (47).

Rutinskom kontrolom otkrila tumor

Kad je pre tri godine Biljana tokom rutinske lekarske kontrole otkrila da ima karcinom dojke (hormonski tumor), usledili su šok i neverica. Vremena za čekanje nije bilo, lekari su odmah reagovali zbog veličine tumora i prepisali joj četiri ciklusa hemioterapije. Nažalost, ni po završetku primanja agresivnih lekova tumor se nije povukao, pa je jedino rešenje bilo da se odstrane dojka, ali i jajnici.