Vesti
U BEKSTVU: Sakib Mahmuljin

Ako se osuđeni ratni zločinac Sakib Mahmuljin ne javi 23. novembra da preuzme uputni akt za idržavanje kazne zatvora na koju ga je osudio Sud BiH, za njim će biti raspisana međunarodna poternica i policija u Turskoj moraće da ga uhapsi i sprovede u BiH, tvrde za “Vesti” izvori iz pravosudnih krugova u Sarajevu koji ističu da je nekadašnji komandant trećeg korpusa tzv. Armije BiH i dalje u Turskoj gde se još od letos navodno leči.

Naši sagovornici objašnjavaju da čak ni mogućnost da je Mahmuljin u međuvremenu eventualno dobio tursko državljanstvo nije prepreka za izručenje jer međunarodne povelje i drugi dokumenti ne tretiraju to pitanje ako je osoba koja se traži osuđena.

– Da je Mahmuljin neko ko je tek osumnjičeni, odnosno da mu nije suđeno, zemlja čije državljanstvo ima bi mogla da ne dozvoljava njegovo izručenje pod opravdanjem političkog progona ili slično. Sada to nije slučaj. On je pravosnažno osuđena osoba i jedino što može uraditi, ako ima tursko državljanstvo, jeste da zahteva da kaznu zatvora izdržava u toj zemlji – navode naši izvori.

Nema nikakvih naznaka, međutim, da Mahmuljin ima tursko državljanstvo, te u pravosudnim institucijama u Sarajevu zasad tu mogućnost i ne analiziraju već jednostavno čekaju 23. novembar kada bi on morao da se javi, preuzme uputni akt i ode u jedan od zatvora u zemlji. Njegovi branioci ne žele da otkrivaju šta će uraditi njihov klijent, istovremeno ne dajući ni nove informacije o tome gde se on sada nalazi.

– Gotovo smo sigurni da je on i dalje u Turskoj jer da se kojim slučajem pojavio na nekom od graničnih prelaza u BiH, morao bi da bude uhapšen – ocenjuje za naš list Milorad Kojić, direktor Centra za istraživanje ratnih zločina Republike Srpske.

S druge strane, naši izvori iz pravosudnih organa u Sarajevu su takođe uvereni da je Mahmuljin i dalje u Turskoj i da sa njim ne postoji službena komunikacija, čak ni preko advokata.

– Procedure su jasne. Da bi uopšte moglo silom da ga se privede na izvršavanje kazne, morao je prvobitno da bude upućen akt kojim ga se praktično šalje u zatvor. Ako on taj akt ne preuzme, to se onda tretira kao bekstvo i mogu da se upotrebe instrumenti sile. Ako je na teritoriji BiH, hapsili bi ga domaći organi, a ako je u inostranstvu, raspisuje se međunarodna poternica, u sve se uključuje i Interpol i stvari idu po tim procedurama – kažu naši izvori.

U Republici Srpskoj po običaju ne veruju u iskrene namere pravosudnih institucija BiH. Ipak, pošto do 23. novembra nije ostalo mnogo vremena, sačekaće da vide šta će se dogoditi, pa će onda uslediti konkretna reakcija.

Podsetimo, Mahmuljin je osuđen još u aprilu, ali nikada nije otišao na izdržavanje kazne jer je odmah posle presude otišao u Tursku, navodno na lečenje. Sud je u nekoliko navrata tražio od njegovih branilaca da dostave svu potrebnu dokumentaciju koja dokazuje da on mora da se leči u toj zemlji, a angažovani su i veštaci koji bi trebalo da procene validnost tih dokumenata. Međutim, nikakva službena informacija o tom veštačenju nikad nije objavljena. Interesantno je da Mahmuljinu i tokom postupka i posle presude nisu bili izrečene nikakve mere zabrane, odnosno nisu mu uzeti lični dokumenti, pa je mogao nesmetano da otputuje iz zemlje, što je još jedan razlog zbog kojeg Srbi u BiH sa podozrenjem prate poteze pravosudnih organa u Sarajevu u ovom slučaju.

Razvlačenje procesa

Milorad Kojić za “Vesti” kaže da je postalo frustrirajuće koliko očigledno pravosudni organi BiH razvlače slučajeve u kojima se sudi najistaknutijim oficirima bošnjačke armije osumnjičenim za najgore ratne zločine tokom rata u BiH.

– Osim Mahmuljina, imamo i razvlačenje suđenja Atifu Dudakoviću koje su ranije pravdali bizarnim razlozima poput male sale u koju zbog epidemioloških mera navodno ne mogu da budu smešteni svi optuženi. I na suđenje za “Dobrovoljačku” čekali smo mesecima – podseća Kojić.

Zločini glavoseča

Mahmuljin je osuđen na osam godina zatvora jer nije sprečio ubistva i nečovečno postupanje pripadnika zloglasnog odreda El mudžahedin nad Srbima u okolini Vozuće i na planini Ozren. Iako su predstavnici srpskih žrtava komentarisali da je kazna neprimereno mala, ono što je mnogo važnije od dužine kazne jeste da je u ovom procesu dokazano da su glavoseče iz islamskih zemalja bile regularna jedinica tzv. Armije BiH, a ne neki odmetnuti odred bez ikakve kontrole, kako su to hteli da prikažu ne samo Mahmuljinovi branioci, nego i neki istaknuti politički funkcioneri iz Sarajeva proteklih decenija.