Pixabay.com
Foto: Ilustracija

Pojam robot prvi put se pojavio u dramskom komadu “Rosumovi univerzalni roboti R. U. R”, češkog pisca i dramaturga Karela Čapeka 1920. Kasnije, 1940. je američki pisac naučne fantastike Isak Asimov u noveli “Runarround” koristio ovaj naziv i postavio tri poznata zakona robotike.

Prvi, digitalno upravljani, programibilni robot projektovao je Amerikanac Džordž Devol 1954. godine, osnivač kompanije Unimate. Devol je prodao prvog Unimate robota automobilskoj industriji Dženeral motors 1960, a on je godinu dana kasnije instaliran u fabrici Enjing Tonjnship u Nju Džersiju, s ciljem da podiže vrele odlivke metala iz kalupa za livenje i da ih odlaže u kade s tečnošću za hlađenje. Ovako, u razgovoru za “Vesti”, dr Aleksandar Rodić, naučni savetnik Instituta “Mihajlo Pupin” u Beogradu, podseća na istoriju robotike:

Robotika gotovo rapidno napreduje. Gde smo mi na toj lestvici?

– Mnogi u Srbiji i ne znaju da je prva laboratorija za robotiku kod nas osnovana 1968, sedam godina pošto je prvi robot napravljen u Americi. To je urađeno u Institutu “Mihajlo Pupin” pod rukovodstvom akademika Miomira Vukobratovića, pionira svetske robotike. Tada je osnovana tzv. Beogradska škola robotike od koje su učili mnogi u svetu. Tih godina je u ovoj laboratoriji nastala čuvena teorija “Tačke nula momenta”, prema kojoj danas hodaju najčuveniji svetski modeli humanoidnih robota. Prvi veštački hodači, u obliku egzoskeleta, danas su izloženi u Muzeju nauke i tehnike u Dobračinoj 52 u Beogradu. Iako je naučna zajednica robotičara u Srbiji relativno mala, njeni rezultati prevazilaze ljudske resurse. Važno je napomenuti da je na ovom planu veoma poželjna saradnja naučno-istraživačkih institucija i naših poslovnih ljudi iz inostranstva koji se mogu angažovati kao investitori i pokretači visoko-tehnološkog biznisa u kome bi sve strane imale koristi.

Šta treba da imamo na umu kada kažemo (ili vidimo) čoveka mašinu?

– Onog trenutka kada robot (mašina) bude sposoban da u potpunosti razume i fizički i kognitivno (svesno) sarađuje s čovekom, on će dostići ljudske veštine. U istraživanjima ide se i korak dalje da se razviju algoritmi koji će omogućiti empatiju kod robota prema ljudima, emocionalno i društveno ponašanje. Smatralo se do danas da su roboti “hladne mašine”, bez emocija. U poslednjih desetak godina razvijeno je nekoliko tzv. društvenih robota u svetu koji pokazuju osobine ličnosti i empatiju. Gde su granice mogućnosti tehnološkog napretka robota u ovoj oblasti, verujem da će to biti regulisano zakonima. U protivnom, nauka se može ozbiljno zloupotrebiti.

Da li treba da se plašimo veštačke pameti?

– Čuveni engleski fizičar Stiven Hoking je jednom prilikom izjavio, parafraziram, ako robotima damo toliko visok nivo veštačke inteligencije i “naučimo” ih da budu emocionalna veštačka bića (da vole ili mrze), onda rizikujemo da od njih stvorimo svoje neprijatelje. Ovo upozorenje treba uzeti ozbiljno. Sve nove tehnologije, ako ih pravilno primenjujemo, donose dobrobit čovečanstvu, ali se mogu i zloupotrebiti.

Je li moguće da roboti postanu superiorniji od čoveka?

– Izvesno je očekivati da će nauka i tehnologija biti u stanju da stvori robota superiornijeg od čoveka u fizičkom i intelektualnom smislu. Drugo je pitanje da li to nosi rizik po ljude. Zato se to pitanje mora mnogo ranije zakonski regulisati do kog nivoa veštačke svesti i inteligencije mašine smeju da budu osposobljene.

Priča o robotima ide sada već i dotle da će oni jednog dana moći da čuvaju bebe, a mnogi pišu već i o mogućoj bračnoj zajednici sa robotima?

– Empatija prema mašinama predstavlja takođe rizik za društvo. Roboti zapravo predstavljaju tehnološke klonove, imitacije ljudi, ali je dekadentno očekivati bračne zajednice između ljudi i robota. To je biološki neodrživa hipoteza i nadajmo se da će ljudski rod biti dovoljno pametan da i ove stvari zakonski ograniči.

Ljudi su i dalje najsuperiorniji

Da li taj čudesni razvoj tehnologije može da nas navede na zaključak da smo mi kao ljudi već postali “zastareli model”?

– Ni u kom slučaju ne možemo smatrati da su ljudi u ovom trenutku zastareo model u odnosu na svoje tehnološke kopije. Čovek kao biološko biće je značajno superiorniji od robota, i u fizičkom i u kognitivnom smislu. Ako bismo pravili jednu analizu i procenu stanja, roboti su na današnjem nivou razvoja u godinama deteta od pet-šest godina u poređenju s odraslim čovekom. Ima još dosta problema koje nauka treba da razreši da bi roboti uopšte mogli da se takmiče sa svojim biološkim modelima – ljudima. Uprkos tome, bez robota se danas ne bi mogao zamisliti savremeni svet. Oni su doneli ogroman napredak u razvoju naše civilizacije i svakako će i dalje ubrzati taj napredak za dobrobit čovečanstva – kaže dr Rodić.

Od manipulatora do androida

– Prema rečniku, robot predstavlja mašinu koja liči na ljudsko biće i sposobna je da automatski replicira određene ljudske pokrete i funkcije. Prema nameni, postoje industrijski roboti (manipulatori), servisni roboti (korporativni, za pametne kuće, za pomoć starima) i oni specijalne namene (vojni, medicinski, poljoprivredni, građevinske mašine). Dele se na zemaljske (hodači, točkaši, guseničari), podvodne/nadvodne (podmornice ili autonomna plovila) i vazdušne (dronovi, bespilotne letelice). U današnje vreme pominju se i tzv. hibridni roboti, što se može tumačiti dvojako. Recimo, rade se istraživanja gde bi se u robotsku strukturu integrisali delovi bioloških sistema, recimo mišić žabe, i tada je reč o hibridizaciji tehničkog i biološkog sistema. Drugi primer su roboti vozila koji mogu i da lete (transformersi). U naučno-fantastičnoj literaturi se pominje i termin – android. Razlika između pojmova androidi i humanoidi je sledeća. Oba tipa robota izgledaju kao ljudi. Razlikuju se po tome što humanoidi nisu svesni da su roboti, dok su androidi svesni toga (imaju veštačku svest). U praksi još ne postoje androidi – objašnjava dr Aleksandar Rodić.

Fabrike budućnosti

Roboti se već primenjuju u industriji. Gde će se još koristiti?

– U fabrikama budućnosti koje se razvijaju u okviru programa Industrija 4.0 ljudi će biti angažovani samo kao nadzorni organ. Sve će raditi roboti i automatizovane mašine. Prodor robota se očekuje i u medicini, poljoprivredi, građevinarstvu. Roboti u korporacijama ili domaćinstvima će biti sve više uključivani kao asistenti i kao pomoć starijim osobama i osobama s nekim vidom hendikepa. Nažalost, primena će sve više biti prisutna i u vojnoj industriji, u izgradnji “robota supervojnika” – ukazuje dr Rodić.

Sutra – Procvat veštačke inteligencije (3):Fantastika kao podsetnik