EPA-EFE
Ministri spoljnih poslova Rusije i Turske Sergej Lavrov i Mevlut Čavušoglu u Antaliji

Ministri spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov i Ukrajine Dmitrij Kuleba sastaju se u Antaliji uz posredovanje Turske, članice NATO. Ankara ima bliske odnose sa obe zemlje, a zavisnost od Moskve je velika, piše Dojče vele.

Uspeh za tursku diplomatiju: dve nedelje nakon početka ruskog napada na Ukrajinu održavaju se prvi razgovori na nivou vlade između Rusije i Ukrajine. Sastanak ministara spoljnih poslova Sergeja Lavrova i Dmitrija Kulebe počeo je danas u prisustvu turskog ministra spoljnih poslova Mevluta Čavušoglua na marginama takozvanog Diplomatskog foruma u turskom primorskom letovalištu Antaliji. Forum, koji se održava redovno, okuplja političare, diplomate i stručnjake iz različitih oblasti za diskusije.

Sastanku najviših diplomata prethodili su veliki diplomatski napori Ankare. Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan je za vikend, tokom jednosatnog telefonskog razgovora sa šefom Kremlja Vladimirom Putinom, obnovio svoj poziv na prekid vatre i vodio kampanju pre svega za “humanitarne koridore”, ali i za potpisivanje mirovnog sporazuma. Erdogan je prethodno razgovarao telefonom i sa ukrajinskim predsednikom Vladimirom Zelenskim. Turska, članica NATO, veoma je zainteresovana za mirno rešenje sukoba, i ima bliske veze s obe zemlje.

Istorijske i ekonomske veze sa Ukrajinom

Turska i Ukrajina imaju zajedničku istoriju: Krim je bio deo Otomanskog carstva do kraja 18. veka. U današnjoj Turskoj živi oko pet miliona pretežno sunitskih, krimskih Tatara. Turskim novcem se trenutno u Kijevu grade kuće za krimske Tatare koji su napustili Krim nakon ruske aneksije 2014.

Od 2017, građani obe zemlje mogu da putuju samo s ličnom kartom. Posebno u pogledu ekonomskih odnosa, Ankara i Kijev otvorili su još jedno poglavlje u svojim odnosima – neposredno pre ruske invazije: vlade su početkom februara dogovorile sporazum o slobodnoj trgovini koji ima za cilj da udvostruči obim trgovine od 4,6 milijardi evra 2021. Turska je 2021. bila najveći strani investitor u Ukrajini s obimom ulaganja od 4,1 milijardu evra.

Zbog svojih isporuka oružja Kijevu, Ankara je indirektno uključena u rat. Ukrajinska vlada je proteklih dana putem društvenih mreža distribuirala nekoliko video-snimaka “uspešnih” operacija turskih dronova protiv ruskih vojnika. Pored bespilotnih letelica, Ukrajina je naručila i jedan broj ratnih brodova turske proizvodnje, koji bi trebalo da značajno ojačaju njenu odbrambenu poziciju u Crnom i Azovskom moru.

Ograničen uticaj na Moskvu

Predsednik Erdogan nije usvojio rusku retoriku “specijalnih operacija” i više puta je osudio invaziju izjavivši da je to “rat”. Delimično je blokirao prolaz kroz Bosfor ruskim ratnim brodovima i odbio rusko priznanje takozvanih Narodnih republika Donjeck i Lugansk.

Međutim, vlada u Ankari nema drugog izbora osim da se osloni na diplomatsko rešenje konflikta – previše je zavisna od Moskve. Obim trgovine Turske s Rusijom je oko šest puta veći od trgovine s Ukrajinom. Turska dobija više od trećine svojih potreba za prirodnim gasom iz Rusije, a prvu tursku nuklearnu elektranu gradi ruska državna kompanija Rosatom. Za turske građevinske kompanije Rusija je najvažnije strano tržište, a ruski turisti čine najveću grupu stranih gostiju u Turskoj.

Osim toga, Turska i Rusija tesno su isprepletene u nekoliko regionalnih sukoba. Zajedničke vojne patrole u Siriji i zajednički centar za praćenje prekida vatre nakon jermensko-azerbejdžanskog rata oko Nagorno-Karabaha su samo dva primera.

Ankara još dobro pamti da za Tursku može biti veoma bolno ako odnose sa Moskvom lakomisleno stavi na kocku. Posle obaranja ruskog borbenog aviona u zimu 2015. koji je ušao u vazdušni prostor Turske, Rusija je mesecima zamrzla ekonomske odnose – na štetu Ankare. Posle nekoliko meseci, turska vlada je popustila i predsednik Erdogan je odleteo u Sankt Peterburg da se izvini predsedniku Putinu.

Sve u svemu, s obzirom na dramatičnu ekonomsku i finansijsku krizu i pad rejtinga kod naroda, teško da tursko rukovodstvo sebi priuštiti ekonomski ili turistički bojkot Rusije.

Turska nada u “prekretnicu”

Uoči pregovora u Antaliji, rusko rukovodstvo se pokazuje jednako neumoljivo kao i u sukobu sa Ankarom pre nekoliko godina. Zahtevi Moskve prema Kijevu su sledeći: Ukrajina treba da promeni svoj ustav i da izbaci želju da uđe u NATO. Umesto toga, trebalo bi ponovo uspostaviti neutralnost zemlje.

Osim toga, Kijev bi trebalo da prizna anektirano crnomorsko poluostrvo Krim kao deo Ruske Federacije i da prihvati dva separatistička regiona Donjeck i Lugansk kao nezavisne države. U Kijevu su svi zahtevi isprva naišli na odlučno odbijanje.

S obzirom na ćorsokak, ocena turskog ministra spoljnih poslova početkom nedelje bila je iznenađenje. Upitan o njegovim očekivanjima od sastanka, Mevlut Čavušoglu je bio izuzetno optimističan. On se nada da će razgovori u četvrtak biti “prekretnica” za rat u Ukrajini, navodi DW.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here