B. Đorđević
MALIŠANI GLAVNE ZVEZDE: Nastup dečjeg ansambla SNZ Mladost izazvao veliko interesovanje

Popuštanje mera krajem marta, omogućilo je da se proslava Međunarodnog praznika rada, 1. maja vrati u normalne tokove.

Dok se ovaj praznik, na razne načine, obeležava na ulicama Berlina, u srpskim klubovima je to prilika za veliko okupljanje u opuštenoj domaćoj atmosferi. KUD Zlatni opanak i Srpsko-nemačka zajednica Mladost su organizovali proslave, a u oba društva, na Rajnikendorfu i Špandauu, okupio se veliki broj naših ljudi, da konačno malo predahnu od pandemijskih mera i uživaju u druženju, domaćoj muzici i specijalitetima.

Srpsko-nemačka zajednica je, uz veliko angažovanje svojih članova, “okupirala” prostor koji se nalazi iza zgrade u kojoj je smešten klub, na jednoj prometnoj raskrsnici. Zvuci muzike, čuli su se nadaleko, i mamili naše ljude da se pridruže proslavi. Montirana je bina za muzičare Kvatro benda, koji su oduševili prisutne, bio je tu i podijum za igru, a klupe i stolove je stalno trebalo dopunjavati.

Ansambl Zavičaj zadivio nastupom

Dobrodošlicu i prijatno druženje, prisutnima je poželeo Branislav Delač, predsednik SNZ, a onda je Biljana Žugaj Dinov, umetnički rukovodilac folklornog ansambla, odevena u originalnu narodnu nošnju, najavila nastupe folklornog ansambla SNZ Mladost i gostiju, ansambla Etno udruženja Zavičaj iz Zlakuse. Roštilj se dobro zadimio i ispred njega je stalno bio veliki red.

Srpski Špandau

Aleksandar Mihajlović, prisustvovao je proslavi sa suprugom Tamarom Kovačević i naglasio:

– Sve je super, a konačno je i sunce malo ogrejalo. Ovde za našim stolovima, uglavnom se okupilo društvo iz FK Fiz Balkan, a mi se družimo i privatno i u klubu. Kad god se organizuju negde žurke za naše ljude, mi smo tu. Supruga Tamara i ja smo iz Novog Sada, i pre tri godine smo došli u Berlin. Radim u firmi Njall
koja ima puno delatnosti, a supruga je na porodiljskom bolovanju.

Aleksandrova sestra, Dragana Mihajlović dodaje da je u Berlinu četiri godine i da još uči nemački.

– Družim uglavnom samo sa našim ljudima. Sada upravo završavam kurs nemačkog jezika. Rado se pojavim na ovakvim okupljanjima, a za ovo sam saznala preko FK Fiz Balkan.

Gojko Vujić je izuzetno zadovoljan.

– Danas je super, odavno nije bilo ovakvih manifestacija, drago mi je da se ponovo vidimo. Tridesetak godina sam u Berlinu, bavim se ugostiteljstvom, radim u restoranu jednog nemačkog političkog kluba. Moja deca su već završila školovanje i kad god možemo odemo u naš kraj, a tu spadaju, Čačak, Bajina Bašta, Užice.

Darko Đorđević, preduzetnik iz Berlina, veoma drži do potrebe da se što češće organizuju okupljanja, gde se kroz druženje neguje i srpska kultura i tradicija.

– Današnja proslava je sadržajna, i u ovako dobroj atmosferi, uz dobru domaću hranu, slušamo i našu tradicionalnu muziku, a folklorni ansambli iz Srpsko-nemačke zajednice i gostujući iz Srbije, predstavili su nam naše narodno blago. Ako bi na ovom otvorenom prostoru, okupljanja mogla češće da se održavaju, bilo bi idealno, jer u Špandauu ima dosta naših ljudi.

DOBRO RASPOLOŽENI: Porodica Jungblut sa društvom

Uz zabavu i posao

Darku, jedna prvomajska proslava ipak nije bila dovoljna, pa je nastavio i u KUD Zlatni opanak. Zvezda proslave, pevač Dejan Ćirković Ćira, veoma se iznenadio i obradovao, kada je video svog starog prijatelja, Darka Đorđevića. Znaju se još od devedesetih godina iz Štutgarta, gde je Darko odrastao i redovno izlazio u diskoteke u kojima je tada Ćira nastupao sa bendom Ritam srca. Tako se dobra atmosfera još više zahuktala, kako se bližio kraj veselja, a Rajnikendorf je dobro prodrmala naša narodna muzika.

Posle nastupa folklornih ansambala, članovi Zlatni opanak su se razleteli, da posluže sve goste, a Ćira je uspeo svoje dobro raspoloženje da prenese na sve prisutne.

Advokat i građevinski preduzetnik, Zoran Stanojević, prvomajsku proslavu nije hteo da propusti.

– Ovo je izuzetna prilika da se berlinski Srbi ponovo okupe, budu zajedno, da se provesele, kao i da razmene poslovne planove i dogovore zajedničke poduhvate. Vreme je da se misli više na druženje i to ne samo uz muziku. Tokom strogih mera nisam ograničavao kontakte sa našim ljudima i svi smo, hvala bogu zdravi. Korona je svakako izvršila veliki uticaj na našu svakodnevnicu, mnogo ljudi je ostalo bez posla, ali se, konkretno u mom poslu nije ništa promenilo. Sve je radilo punom parom. Ove godine još nisam bio u Srbiji, iako dosta putujem, a pre tri nedelje vratio sam se iz Moskve. Takođe, bio sam i u Jerevanu, u Jermeniji, da se vidim sa našom pravoslavnom braćom.

Zoran Milošević, blizak saradnik Stanojevića, kada je građevinarstvo u pitanju, kratko se nadovezao:

– Odlično je, konačno da se ponovo malo skupimo, uz muziku. Narod se malo uželeo upravo ovakvih dešavanja – smatra Milošević.

Aleksandar Mihajlović sa suprugom, sestrom i majkom

Oduševljeni i Slovenci

Ilija Malinić je, sa suprugom, pravo sa bogosluženja, kome redovno prisustvuju u Crkvi Svetog Save na Vedingu, došao u Srpsko-nemačku zajednicu na Špandauu.

– Danas, hvala bogu, slavimo i jedan radnički praznik, a tu su nam i prijatelji iz Slovenije sa kojima se svakog leta družimo na Crnogorskom primorju, u Krašićima, gde imamo vikendice.

Gost iz Slovenije, Vili Ajnšpiler, nekadašnji novinar u slovenačkim dnevnim novinama “Delo”, ne krije zadovoljstvo što prisustvuje jednoj ovakvoj manifestaciji:

– Kad je veselo, meni se uvek sviđa. Slavi se i u Sloveniji, ali ne tako kao ranije. Ilija je pravi domaćin i odlično što nas je pozvao da dođemo ovde, dok smo u poseti našoj ćerki u Berlinu.

Supruga Violeta Ajnšpiler, koja je takođe bila novinar u listu “Večer” iz Maribora nastavlja:

– Došli smo u posetu ćerki koja studira na Humbolt unverzitetu. Veoma sam se obradovala što sam ponovo mogla da gledam folklor. Pre neke tri godine, imali smo priliku da u Vojvodini prisustvujemo jednoj manifestaciji na kojoj je predstavljena šarolikost folklora Balkana i sada je isto tako dobro.

Njihova ćerka, Evelin Ajnšpiler je dodaje:

– Super je danas, meni se baš sviđa. U Berlinu još nismo imali priliku da prisustvujemo ovako nečem, ali tek smo došli. Ja sam mesec i po u Berlinu, a porodica živi u Celju.

Iz Celja je i Žaklina Stević koja takođe studira u Berlinu.

– Prelepo nam je ovde. Nismo dugo u Berlinu, ali eto, upoznale smo Iliju i njegovu suprugu, pa ćemo polako i ostale naše ljude. Mama i tata su sa Ozrena, a živimo u Celju.

Žaklinina mama Milena Stević, ima dodatne reči hvale za ovakvo okupljanje:

– Atmosfera je kao da smo kod kuće, ovo je Bosna dva. Srce nam je zaigralo kada smo došli do kapije i čuli našu muziku. Lepo je da se naš narod druži, to je ono što mi volimo. Došla sam malo da posetim ćerku na studijama i vidim Berlin. Tu smo u pravo vreme da prisustvujemo jednoj ovakvoj manifestaciji, samo neka se nastavi sa ovakvim svetkovinama.

Tri generacije Micića

Mićo i Milica Micić su 1992. godine u Berlin došli iz Ugljevika, kod Bijeljine.

– Lepo je, super nam je ovde, ne može biti bolje. Imamo muziku, pesmu, odličnu hranu i izuzetnu atmosferu. U školi smo nekada slavili zajedno 1. maj, kada se organizovala i velika priredba. Nisu nam tada na prvom mestu baš bili Praznik rada i priredba, već smo se mi devojke okupljale da vidimo kakvih momaka ima, kao i da vide oni nas. Danas je drugačije, ali je i dalje. Mićo skromno dodaje:

– Super je, treba ovako češće da bude.

Njihova ćerka, Slađana Ristić, takođe uživa na prvomajskoj proslavi u Zlatnom opanku.

– Danas sam došla sa ćerkom Jelenom, jer ona ovde igra folklor. Radim u trgovini, a u Berlin sam došla sa devet godina. U Bijeljini nam nije bilo loše, iako se malo toga sećam, ali nam je i u Berlinu dobro.

DRUGUJU GODINAMA: Malinići sa gostima iz Celja

Uskoro u Šumadiji

Milka Kazalov se ovoj proslavi i susretu sa prijateljima iz zavičaja, mnogo obradovala:

– Sviđa mi se, mnogo je lepo, a tu je i folklorni ansambl iz Beograda. Nekada smo masovno slavili 1. maj i u Čačku, odakle sam došla. Prvomajski uranak je bio na mestu koje se zove Karaula i išli smo svi sa školom. Bilo je mnogo lepo, ali lepo je danas i ovde. Tokom pandemije, imali smo otežane okolnosti za druženje, a evo opet je malo krenulo. Nastojim da često odem do zavičaja i upravo planiram nešto za leto. Sada je sve tako ozelenilo, u stvari bi trebalo da sam baš sada u Čačku, kada je priroda ovako krenula da buja. U svakom slučaju, moj odlazak sledi početkom juna, kada ću opet obići Čačak, Gornji Milanovac i okolinu, u našoj lepoj Šumadiji.

Folklor podseća na mladost

Milorad Davinić često dolazi u klub i raduje ga kad vidi mlade ljude kako igraju folklor.

– Ja sam koristio svaku mogućnost da igram folklor u više ansambala još dok sam živeo u Čačku. Lepo je, posle korone i lošeg vremena, da se ponovo malo vidimo. U Čačku sam devet godina radio u Fabrici reznog alata, ali sankcije i ostali prateći problemi su me naterali da dođem u Berlin, i evo tu sam već dvadeset pet-šest godina. Boravak smo sređivali u to vreme onako kako se moglo, a to tada nije bilo nimalo lako. U Berlinu sam se bavio ugostiteljstvom, prvo sam držao svoj restoran pri kuglani. Drugi restoran koji sam držao, zvao se “Anđelko”, po mom sinu. Kada je u restoranima zabranjeno pušenje, drastično je pao promet, pa sam odustao od ugostiteljstva i prešao u građevinsku branšu. Idem svake godine u zavičaj, jedino sam pretprošle godine izostao, zbog korone.