Bez ovih namirnica je danas sigurno teško zamisliti bilo čiju trpezu u bilo kom kraju planete.

Pirinač

Kada bi pirinač nestao, Azija bi umrla od gladi. Za stanovnike Indije, Južne Azije i dalekog istoka on je kao hleb u zapadnom svetu, jedina namirnica koja nikada ne sme da nedostaje. Kolevka pirinča je Azija, gde je još pre 12 hiljada godina na obroncima Himalaja počelo gajenje nekih poludivljih sorti pirinča. Zrnca pirinča donesena iz Azije u velikim džakovima u zapadnom svetu koristila su se kao kozmetički preparat, ili su se od njih pravili napici i čajevi za probleme sa varenjem. Za Evropljane nije bio hrana već nešto između začina i lekovite biljke.

Krompir

Svaka kultura ima svoju kuhinju ali postoji namirnica koju ćemo naći u svačijem tanjiru a to je krompir. Arheolozi tvrde da je krompir počeo da se jede još pre 10.000 godina. Kuvan pečen ili pržen, svima se sviđa. Smatra se osnovnom namirnicom jer sadrži važne hranljive materije kao što su vlakna, gvožđe, kalijum, vitamin B i C, pritom ga je veoma ga je lako uzgajati.

Šećer

Na zapadu je šećer stigao kasno, tek u srednjem veku. Grci i Rimljani sladili su se medom, dok su istočni narodi hiljadama godina gajili trsku i od nje dobijali sladak sirup. Arapi koji su počeli da jedu šećer još u 6.veku, bili su ti koji su narode Sredozemlja naučili da uzgajaju šećernu trsku. U Evropi je šećer bio luskuz sve do 17. veka.

Biber

Biber, koji se dobija od tropske biljke piper nigrum, ima dugačku i bogatu istoriju. Hiljadama godina bio je najtraženiji i najskuplji začin, a danas kad mu cena nije toliko visoka, i dalje se koristi više nego ijedan drugi. Naime, zrno bibera je pronađeno u mumiji Ramzesa II. Tokom srednjeg veka postaje neka vrsta statusnog simbola. Redak i skup, bio je u središtu razgranate trgovačke mreže koja je prolazila kroz Veneciju. Mogao je da se nađe samo na stolu nekog imućnost plemića ili na kraljveskoj trpezi. Vekovima je na zapadu korišćen kao lek za varenje, za otvaranje apetita ili pak kao afrodizijak. Služio je i za konzerviranje hrane u vreme kada još nije bilo frižidera.

Paradajz

Paradajz je u Evropu stigao iz Amerika, na istim onim lađama koje su donele kukuruz, krompir, kakao, vanilu, papriku i duvan. Od svih namirnica, paradajz je doživeo najveći neuspeh. Prvi recept u kome se koristi paradajz potiče iz 1692.godine. Svoju današnju omiljenost paradajz je počeo da stiče tek u 19.veku. Kada  je Garibaldi 1860.godine ušao u Napulj, ugostitelji su za tri novčića prodavali makarone u sosu od paradajza.

Piletina

Šta je starije? Jaje? Kokoška? Ili možda pile? Ako odgovor na ovo pitanje potražimo u nekoj knjizi o istoriji ljudske prehrane, odgovor će svakako biti pile. Piletina je najrasprostanjenije meso na svetu i može da se nađe na jelovniku svake zemlje, za razliku od svinjetine, teletine ili konjetine koje su ponegde zabranjene zbog verskih predrasuda. Piletina je i jedno od najstarijih mesa. Potiče sa azijskog kontinenta, gde su prve kokoške pripitomljene još 5000 godina pre naše ere.

Čokolada

Čokolada je počela da se jede pre 3000 godina. Prvi koji su je napravili od semena biljke kako bili su Olmeci, antička civilizacija koja se razvijala u ravnici zapadnog Meksika od 1400. do 400.godine p. n. e. Posle toga čokoladu su jele Maje, koje su je nazivale chacauhaa, a zatim i Tolteci i Asteci, koji su pili xocolati, hladno i gorko piće, ali toliko omiljehno da su ga koristili kao monetu. Krajem 1527. seme kakao je stiglo na španski dvor, dok je prva štangla čokolada proizvedena je u Engleskoj 1674. godine.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here