Sela zarobljena u mulju

0

– Dragiša i Aca su naš prozor u svet, ali i mnogo više od toga! Od kada su pomahnitale bujične vode srušile mostove između Kladova i Negotina, u mestima Velesnica i Milutinovac, a potopile most u Grabovici, njih dvojica svojim čamcima, gotovo 24 sata, bez prestanka prevoze s jedne na drugu stranu ovih prinudnih obala – kaže 42-godišnji Mikica Stevanović, vlasnik firmi Mavis i Blizanci, koji i sam pomaže najugroženijima…

Još slike u blatu i mulju udavljene Tekije nismo izbrisali, a pred očima puče jeziv prizor – muljevitog mora! Slika sablasna kao iz nadrealnog filma: most srušen, a stari nekadašnji, turski, malo dalje, radnici nasipaju. Muljevito more je Grabovicu i još nekoliko sela, silom prilika, pretvorilo u ostrvo, pa tim neželjenim morem slobodno krstare iščupana golema stabla, cepanice spremljene za zimu i po koji frižider, šporet, zamrzivač…

Idemo iz Milutinovca čamcem do sela s druge strane obale – Velesnice, Grabovice i Velike Kamenice.

 

Alaski čamac – brod spasa

Do čamca preko improvizovanog doka i stepenica. Kapetan broda spasa za žitelje s druge strane muljevitog mora je Dragiša Stanojević, u normalnim uslovima predsednik MZ Milutinovac. Dragiša spretno i s osmehom pomaže putnicima da se bezbedno ukrcaju u njegov alaski čamac, uz uputstva gde ko da sedne…
 

Zamrzivač na plafonu

– Ma, taj potočić koji leti presuši, za manje od sat vremena se pretvorio u pobesnelu reku koja je valjala sve pred sobom. Opel vektru mi odnela – kaže Dragutin pokazujući rukom odakle ih je napala bujica, dok nas vodi u drugu kuću od 150 kvadrata, koja još pliva u mulju.
Frižider, šporet i zamrzivač – prilepljeni za plafon, ispod – blato i po neka grana. Kuhinjski elementi iščupani iz zida, razbacani, a ono što je nekada bio trpezarijski sto viri iz blata i svaka prostorija ista, a prizemlje i podrum – uništeni.

– Kao da se malo muka natovarilo na naša pleća, pa još i ove prirodne kataklizme ne popuštaju. Narod više ne može da odahne. Mora da smo se nešto teško zamerili prirodi, kad nas opominje – više za sebe kaže prinudni kapetan ove lađe i priznaje da ne zna koliko je puta za ove dve nedelje prešao ovo muljevito more koje je sve opasnije.
– Kako se voda povlači, istina sporo, tako je sve više stabala i otpada koji vrebaju iz mulja i za čas mogu da prevrnu čamac – kaže Dragiša, objašnjavajući zašto se mesto pristajanja čamaca, s obe strane, stalno menja.
– Narod je samo prvog dana bio u šoku, a sada je takoreći sve normalizovano. Muka ih naterala da čamcem idu u kupovinu ili kod lekara u Kladovo. Svaki dan stižu naši iz dijaspore, pa kad vide uživo ovo muljevito more – zaneme – priča Dragiša dok polako pristajemo u Velesnicu.
Jedan deo idemo peške, pa dalje kolima do centra Grabovice, a odatle u nekoliko kilometara udaljenu Veliku Kamenicu. Vozi nas protonamesnik Grabovice Miroljub Pavlović.
– Muka je ovo. Crkva se kao i uvek među prvima odazvala. Sa svih strana nam šalju vodu, hemiju, konzerve, pelene i sve što je potrebno – kaže prota Pavlović.

 

Niko od moćnika nije došao

– Kroz Grabovicu protiče i potok Morfica, koji je nabujao i poplavio i polurazrušio most. Selo je praktično podeljeno na dva dela – priča paroh i dodaje da su srećom svi žitelji Grabovice zdravstveno dobro podneli poplavu, a samo jednog čoveka je ujela zmija, ali sve se dobro završilo jer su ga brzo preko muljevitih jezera prebacili kod lekara.

 

Kućenje iznova u osmoj deceniji

– Sve što smo supruga i ja decenijama sticali u Nemačkoj, a docnije i naša deca, uništeno je za manje od sat vremena. Ipak, ostale nam žive glave i koliko-toliko snage, pa ćemo se kućiti iz početka – veli ovaj starac, dok ga 76-godišnja supruga Marija opominje da pazi gde staje, jer je drugog dana poplave pao i osam dana proveo u bolnici…

Stižemo u Veliku Kamenicu, a slika je ista – lepo dijasporsko selo je uništeno… Domaćini zasukali rukave i izbacuju mulj iz kuće i dvorišta, jer ne mogu da čekaju pomoć.

– Osim predsednika Opštine Kladovo, Radovana Arežine, niko nas od državnih moćnika nije obišao – kažu uglas oni koje smo sreli ispred Mesne zajednice Velika Kamenica, a istina je da im treba sve…

– Nema pijaće vode, nema hleba. Srećom, imali smo pijaću vodu i hranu, a i deca nam stigla pre neki dan iz Nemačke, iz Nirnberga. Navukli nam svega, od lekova, hrane, do sredstava za higijenu – kaže Dragutin Veljković (78).

Ovom starini pobesnele bujične vode uništile su dve kuće – jedna s jedne strane ulice, druga s druge, a obe tik uz potok… Preko potoka most, pokidan, pa ga dovitljivi meštani spojili sa nekoliko dasaka, tek da mogu da pređu s druge strane sela…

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here