Šest godina od požara u Hilandaru

0

 

 

 

Podsećanja radi, u noći između 3. i 4. marta 2004, oko jedan sat iza ponoći u svetoj srpskoj carskoj lavri Hilandaru izbio je veliki požar. Plamena neman pojavila se najpre iz jednog od dimnjaka severozapadnog konaka, poznatijem kao Igumenarija ili Dohija.
 

Požar se, zahvativši suvu drvenu krovnu konstrukciju pokrivenu kamenim pokrivačem, ubrzo preko krovne konstrukcije proširio i na celu severnu stranu manastirskog kompleksa sve do crkve Svetih Arhangela i pirga Svetog Save, gde se krov završavao.

Monasi su u prvom trenutku videli požar na donjem spratu i tu ga ugasili. U toj stravičnoj noći monasi su u prvim satima pokušali da savladaju stihiju i da u isto vreme evakuišu najugroženije sveštene predmete i dragocenosti.

 

Među prvima u pomoć im je priteklo bratstvo obližnjeg zilotskog manastira Esfigmen, pošto su grčki vatrogasci uspeli da savladaju nepristupačan svetogorski teren i stignu tek ujutru kada se širenje požara zaustavilo.

U međuvremenu, vetar koji je doprineo širenju požara na celu severnu polovinu manastirskog kompleksa u isto vreme je sprečio da se on prenese južno sa Igumenarije na trpezariju kralja Milutina. Tako da su najvrednije srednjovekovne dragocenosti, sveštene ikone i rukopisno nasleđe ostali sačuvani od potpunog uništenja.

Sledećeg dana je pristigla i pomoć same Sveštene opštine Svete Gore iz Kareje, grčke države, vojske ali i Srba i njihovih grčkih prijatelja iz Soluna i okoline.

U gašenju požara i njegovoj lokalizaciji učestvovalo je pet vatrogasnih vozila pristiglih iz Kareje, admini-strativnog sedišta Svete Gore i Poligirosa, grada na Halkidikiju.

 

Vatrogasci u vrlo brzo lokalizovali požar, ali vatra je dugo tinjala u velikoj srpskoj svetinji. U požaru koji je načunio nemerljivu štetu, stradao je severnoistočni deo manastira, više od 50 odsto manastirskog kompleksa.

 

Srećom sačuvano je u glavnoj manastirskoj riznici i biblioteci, sve što je hrišćanska crkvena civilizacija mogla dati u oblasti književnosti, nauke i umetnosti.

Severozapadni deo konaka koji je izgoreo, podignut je 1821. godine, a nedavno je potpuno obnovljen. U njemu su se nalazili administrativna uprava manastira, gostoprimnica i sobe za smeštaj gostiju.

 

Severoistočni, Beli konak, podignut 1598. godine, se nalazio u fazi generalne obnove, takođe je izgoreo.

 

 

Hronologija obnove Hilandara

 

 

Krajem decembra 2009. završena je šesta građevinska sezona na obnovi izgorelih konaka Svetog manastira Hilandara. Tokom protekle godine najznačajniji radovi su izvođeni na Velikom konaku (objekat iz 1816-1821) i pirgu Svetog Đorđa.

 

Na pirgu Sv. Đorđa, najstarijem objektu u južnom delu manastira koji potiče još iz vremena pre Svetog Save, oko 1100. godine, završena je sanacija oštećene krovne konstrukcije, ojačana je kruna bedemskog zida i izrađena hidroizolacija krovne konstrukcije. Zbog lošeg vremena, pokrivanje krova kamenim pločama biće izvršeno 2010. godine.

 

Obnova Velikog konaka (više o obnovi Velikog konaka ) je po dinamici radova i projektom podeljena na tri faze ili vertikalna segmenta. Prvi segment konaka koji je počeo da se obnavlja jeste središnja vertikala, u kojoj se u prizemlju nalazi gostoprijemnica.

 

Drugi segment je deo koji se nastavlja ka severozapadnom konaku Dohija. Treći segment je deo od središnjeg ka ulazu u manastir i konaku iz 1814.

 

U 2009. godini radovi na Velikom konaku su se odvijali na dva segmenta. Na prvom delu izvođeni su najteži radovi na osiguranju i sanaciji konstruktivnih zidova i dimnjaka koji su sačuvani posle požara. 

 

Završeni su grubi građevinski radovi koji podrazumevaju: izradu svih međuspratnih tavanica, unutrašnjih konstruktivnih i pregradnih zidova, završetak krovne konstrukcije sa pokrivačkim radovima i malterisanje prostorija.

 

Potom se pristupilo instalaterskim, stolarskim, molerskim, podopolagačkim, keramičarskim i ostalim zanatskim radovima.

 

Završetak svih radova i puštanje prvog segmenta u funkciju odloženo je zbog smanjenog priliva finansisjkih sredstava a samim tim i smanjenog obima radova. U skladu sa očekivanim uslovima, radovi bi trebalo da budu završeni do leta 2010. godine.

 

Na drugom segmentu, krajem 2008. započeti su radovi na osiguranju i sanaciji konstruktivnih zidova. Tokom 2009. radovi su shodno mogućnostima nastavljani. Do sada je u jednoj polovini urađen veći deo grubih građevinskih radova, zajedno sa izradom krovne konstrukcije i hidroizolacije krova. Nad drugom polovinom segmenta je podignuta velika zaštitna cirada.

 

Tokom 2010. nastaviće se grubi radovi na drugoj polovini segmenta, dok će na prvoj polovini započeti pripremni radovi na enterijeru. Ako bude dovoljno sredstava i drugi uslovi dozvole, do kraja 2010. godine trebalo bi da se završe celokupni grubi građevinski i deo zanatskih radova na drugom segmentu.

 

Treba posebno spomenuti da bi obnovom barem prva dva segmenta Velikog konaka kojii maju veliku korisnu površinu, u značajnoj meri bio proširen smeštajni kapacitet i poboljšan život hilandarskog bratstva.

 

Osim izvođenja radova, tokom 2009. izrađeno je i nekoliko projekata koji se nalaze u različitim fazama. Projekat obnove ulazne zone pripremljen je za stručnu kontrolu i traženje odobrenja od KeDAKA-a (Centar za zaštitu svetogorskog nasleđa iz Soluna).

 

Dobijena je dozvola za izvođenje radova na novom protivpožarnomrezervoaru, urađen je i odobren projekat sanacije pirga Svetog Đorđa, nastavljeni su radovi na ispitivanju temelja trpezarije i na izradi projekta njihove sanacije.

 

Treba podsetiti da je 2007. godine obnovljen prvi od oštećenih hilandarskih objekata – konak iz 1814.(više o obnovi konaka iz 1814).

 

Nova, sedma građevinska sezona na obnovi Hilandara započeta je krajem januara postavljanjem kamenog poda u gostoprijemnici. Ostali radovi počeli su krajem februara, nakon prve nedelje Velikog uskršnjeg posta.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here