Youtube/TV BN
Rane još bole: Parastos ubijenim krajiškim teritorijalcima

Navršava se tri decenije od zločina na Miljevačkom platou u blizini Drniša kada je hrvatska vojska, 21. juna 1992. godine napala sedam srpskih sela. Bio je to prvi veći napad Hrvatske na Republiku Srpsku Krajinu nakon što je Unprofor preuzeo ulogu zaštitnih snaga na području RSK.

– Uoči napada hrvatska strana je od srpske zatražila suzdržavanje od eventualnih provokacija zbog održavanja Međunarodnog festivala deteta, koji je taj dan trebalo da počne u Šibeniku, da bi to isto jutro bezobzirno napala srpske položaje. Zbog ovog napada, Savet bezbednosti UN je 30. juna iste godine doneo Rezoluciju 762 kojom osuđuje akciju i traži povlačenje hrvatskih snaga na početne položaje, što Hrvatska nije učinila – ističe Savo Štrbac, predsednik DIC Veritas.

Ova organizacija je saopštila da je “tužan epilog tog mučkog napada” 40 ubijenih srpskih teritorijalaca, od kojih su većina masakrirani nakon predaje.

– I umesto da tela poginulih vrate porodicama, hrvatske vlasti naređuju srpskim zarobljenicima, pod pretnjom smrću, da ih bacaju u krašku jamu namenjenu za veći otpad. Istovremeno, hrvatska radio-stanica Split u maniru krajnjeg cinizma u više navrata je emitovala imena poginulih srpskih boraca uz zvuke srpske nacionalne himne. Jasno ta “ceremonija” je protekla uz razne pogrdne izraze i sprdanje sa ubijenima – podseća Štrbac.

Štrbac koji je u to vreme bio zadužen za razmenu živih i mrtvih odlično se priseća da je od tog 17. jula do 1. septembra hrvatska strana posredstvom Unprofora predala 21 telo.

– Reč je o ostacima tela koje su speleolozi izvadili iz jama i spakovane u 20 kesa zajedno sa kostima životinja. Zbog toga je i sama identifikacija bila krajnje otežana. Na kraju, od delova kostiju i delova tela na srpskoj strani je sastavljeno 40 leševa, od čega je 28 identifikovano i sahranjeno u porodične grobnice, dok je 12 neidentifikovanih pokopano u zajedničku grobnicu na novom groblju u Kninu, gde se i danas nalaze – kaže Štrbac i dodaje da posle pada Krajine, ni međunarodna zajednica ni hrvatska država nisu pokazali nikakav interes da se ti posmrtni ostaci ekshumiraju i pokušaju identifikovati savremenom DNK metodom.

Suđenja

Štrbac ističe da je posle dugogodišnjeg sudskog postupka, sud u Splitu, septembra 2014, osudio jedino dvojicu pripadnika hrvatske vojske: Antu Babca (57) na 3,8 godina zatvora, a Mišu Jakovljevića (51) na tri godine zatvora i to zbog ubistva ratnog zarobljenika Miroslava Subotića, pripadnika Teritorijalne odbrane RSK iz kninskog sela Ervenik.

– Za zločin na Miljevačkom platou, bez obzira na postojanje obilja validnih dokaza, koji su dostavljeni svim relevantnim domaćim i međunarodnim organizacijama i institucijama koje se bave zaštitom ljudskih prava i ratnim zločinima, pred Haškim tribunalom niko nije procesuiran – ističe Savo Štrbac.