Privatna arhiva
MUZIKA JE ŽIVOT: Jasna Kovačević

Sudbina nam daje krila, na nama je samo hoćemo li poleteti. Svaki let je izazov, svako nebo je nepoznanica, ali iskoristiti sve svoje atribute je umeće i veština.

Mnogo je naših mladih ljudi koji su spakovali život u jedan kofer i odlučnog koraka prekoračili granice domovine, ostavljajući za sobom najbliže. Ko nije okusio taj zalogaj nikada neće shvatiti suštinu pečalbarstva i gorčinu kore hleba u tuđini. Tuga se meri u milionima, koliko ih je otišlo na put bez povratka. Doći mlad, nespreman, neiskusan, ali sa papirom koji potvrđuje talenat, zasigurno je već velika propusnica za arenu u kojoj te spremno čeka zver život da se uhvatiš ukoštac sa njom.

Naklon publici posle nastupa

Pleni energijom

Naš muzički ponos u Italiji je, svakako, naša operska pevačica Jasna Kovačević (57). Umetnica anđeoskog lika, prodornog dramskog glasa, no uprkos krhkom stasu zrači neverovatno prodornom energijom koja osvaja i pleni. Ništa joj nije bilo poklonjeno, sve je to ona sama trudom i znojem zaslužila. Svoj muzički san je počela da sanja još kao devojčica, u Beogradu, kao pijanistkinja do svoje 15. godine, a onda nastavila u Puli, gde je živela sa roditeljima jer je njen otac Boris u ovom gradu radio kao hirurg. Nastavila je muzički uspon u Italiji, u Trstu. Njen raskošni dar je tu došao do punog izražaja. Tu je krunisala svoj san. U ovoj prelepoj zemlji sreće pijanistu, kompozitora i dirigenta Đorđa Sinija, koji je već poznat čitaocima “Vesti” po svojim nastupima u Beogradu.

Jasna nije slutila da će joj Italija biti drugi dom. Zahvalnost svojim roditeljima iskazuje svakim dobrim delom koje čini za srpski rod jer su je oni vaspitali da patriotizam izlazi iz porodice.

– Svaki naš umetnik koji stvara van Srbije svojevrsni je ambasador kulture. Preko njih i naših sportista Srbija izvozi kulturu. Srbija nije ono što su strani mediji pokušali da prikažu, istina će se tek otkriti, samo treba sve prepustiti sudu vremena – smatra Jasna.

Najveći i najuspešniji projekat je bio kad su ona i maestro Đorđo Sini u Veneciju doveli Beogradsku filharmoniju da održi koncert “Za mir” u čuvenom pozorištu La Feniče.

Vrsna pijanistkinja

“Bombardovanje” notama

Poslednjim letom avio-kompanije Jat 1998. godine, malo pre zatvaranja granica sa Jugoslavijom, Jasna i Đorđo doleteli su u Veneciju zajedno sa beogradskim umetnicima. Sini je dirigovao dok su se izvodila dela Lista i Dvoržaka. Italijanska štampa je pisala “Beogradska filharmonija bombarduje muzičkim notama Veneciju”.

– Bio je to uspeh i kompliment za umeće Beogradske filharmonije. Bio je pravi uspeh i bili su predstavnici najviše političke vlasti, kao i srpski konzul u Trstu Petar Pavić. Sav honorar dat je za renoviranje teatra posle požara – otkriva za “Vesti” ova operska diva.

U Trevizu, gde je živela, predavala je pevanje u nekoliko instituta, do preseljenja u Milano. Osnivač je i udruženja Per la musica
(Za muziku).

Jasnin sadašnji suprug Alberto Italo Luiđi Zuki (Alberto Italo Luigi Zučhi), koga je upoznala 2004. u Milanu, a koji je ujedno i njen menadžer, producent je njenog CD-a opere “Cavalleria Rusticana”.

Tekst u hrvatskoj štampi

– Supruga sam upoznala u Milanu 2004. godine, bila je to ljubav na prvi pogled koja vremenom nije izbledela – otkriva Jasna.

Naša sagovornica je dobra ćerka i majka, predana i požrtvovana u svemu. Jednostavno rečeno, ostvarila je sve svoje snove, kako nam otkriva sa širokim osmehom, neskrivenim ponosom i zadovoljstvom.

Aplaudirali i rukama i nogama

Jasna Kovačević se seća svih svojih koncerata, ali onaj koji joj je ostao u sećanju i srcu je ipak nastup u glavnom gradu Danske.

– U Kopenhagenu su mi aplaudirali i rukama i nogama. Ja do tada nikada nisam doživela nešto slično. Mislila sam da protestuju, da nešto nije u redu, da nisu zadovoljni. Četiri puta sam izašla na bis, a onda sam sela za klavir i odsvirala im Šopenov valcer. Bila je to 2001. godina, pa možda i najuspešnija u mojoj karijeri…

Više od 200 koncerata

Jasnini muzički planovi i projekti ostvareni su na italijanskoj muzičkoj sceni gde je svoj talenat usavršavala sa Marijom Kjarom, Nikolom Martinućijem, kao i sa dirigentom i pijanistom Leoneom Mađerom i Koradom de Sesom iz đenovske opere. Nastupala je na više od 200 solističkih koncerata, uz pratnju orkestara i raznih instrumentalnih formacija (kvarteti i slično). Na repertoaru je imala dosta humanitarnih koncerata.