wikipedia.org
Kralj Petar Prvi Karađorđević

Od Prvog srpskog ustanka pa sve do danas, nema mnogo godina koje je Srbija provela u miru i spokoju. Napadale su je i pustošile razne vojske, nevolje, bolesti, bila je na meti velikima, koji su joj, javno i tajno, krojili sudbinu. U svemu što smo, kao narod, preživljavali, kroz tu dugu borbenu liniju koja vodi i do današnjih dana, svetle svojim primerima neka junačka srca koja su nam se nesebično dala, a došla su iz raznih delova sveta i za njih je Srbija bila strana zemlja. Knjiga “Stranci koji su zadužili Srbiju” Žiže Radivojević u izdanju “Novosti”, posvećena je tim ljudima, strancima, koji su svojim dobrom zadužili našu zemlju i bez kojih ona ne bi bila ista.

Majski prevrat 1903. donosi velike promene u celom državnom aparatu, pa i u vojsci. Na presto Srbije dolazi Petar I Karađorđević i general Šturm postaje kraljev ađutant i čovek od najvećeg poverenja. U toj ulozi prati vladara u njegovoj prvoj misiji po stranim zemljama. Obišli su Rusiju, Bugarsku, Otomansko carstvo s Carigradom, da bi put završili na Svetoj Gori. Čudno započeto, pod neobičnim okolnostima, razvilo se pravo i iskreno prijateljstvo koje je trajalo do smrti kralja Petra, 1921. Šturm ga je nadživeo nepunu godinu dana.

Ratni oblaci nad Srbijom

Kad su obilazili zemlje u diplomatskoj poseti, nisu slutili da njihova epopeja tek počinje. Da se nad Srbijom nadvijaju ratni oblaci koji će je izranjaviti, opustošiti, naterati vojsku i stanovništvo u izbeglištvo. Prvi balkanski rat aktivira Šturma u prve borbene redove. Imao je već 64 godine i zapovedništvo nad Drinskom divizijom prvog poziva, velikom formacijom od 28.000 vojnika. Bili su u sastavu Prve armije i prvi uleteli u ratne operacije, oktobra 1912. Iako već u godinama i na komandnom mestu, Šturm je bio u borbenom stroju sa svojim vojnicima i veštim manevrom je razbio centar turske odbrane kod Kumanova. Ta bitka je bila teška, ali i presudna za poraz turske vojske.

Nezaustavljiv i poletan kao da je upola mlađi, Šturm je zadivio svoje vojnike, ali i platio cenu: bio je ranjen i na brzinu zbrinut, na liniji fonta, gde je ostao da komanduje. Kako je rana bila lakša, nastavio je sa vojskom u pobednički pohod i oslobođeni su Prilep i Bitolj. Za sjajnu taktiku koja je dovela do poraza turske vojske, za lično učestvovanje u borbama, za sve ono što je učinio da Srbija, najzad, povrati svoje teritorije i ponos, unapređen je u čin generala. Uspostavljen mir je bio kratak. Posle poraza Otomanskog carstva u Prvom balkanskom ratu, Bugari su želeli više tek oslobođene teritorije. Pavle Jurišić je postavljen za komandanta Dunavske divizije prvog poziva i, ponovo na njenom čelu, učestvuje u teškim borbama koje su dovele do potpunog bugarskog sloma na reci Bregalnici.

Zapovednik Treće armije

Drugi balkanski rat promenio je odnose snaga na Balkanu i Srbija je postala najvažnija i najsnažnija sila u regionu. Poraz Bugarske, koja je izgubila teritorije osvojene od Otomanskog carstva u Prvom balkanskom ratu, pobeda Srbije u oba, veoma su uznemirile večitog, dežurnog neprijatelja Srbije – Austrougarsku.

Ni godinu dana nije trajao krhki mir i Srbin je opet morao u rat, onaj veliki, svetski.

Pavle Jurišić Šturm postaje zapovednik Treće armije koja dobija zadatak da brani zapadnu granicu, od Obrenovca, preko Loznice do Ljubovije. Ovo je veoma težak i odgovoran zadatak, austrougarska vojska ima ogromnu nadmoć u ljudstvu i naoružanju i nadiru kao plima koja preti da poplavi celu Srbiju. Treća armija to mora da spreči po svaku cenu i ona to čini, čime omogućava Drugoj armiji i generalu Stepi Stepanoviću da odnesu pobedu u bici na Ceru.

Posle Cera došla je Kolubara i neverovatna pobeda vojske kojoj su svi predviđali poraz. Šturmova Treća armija vodi krvave bitke i drži centralni deo fronta, a u ofanzivi u decembru, zajedno s Prvom armijom, konačno slama austrougarsku vojsku. Taktika pregrupisavanja umorne vojske, koju je vodio general Živojin Mišić, izučava se na vojnim

akademijama u svetu. Iz ove bitke on je izašao kao vojvoda, a glavnokomandujući neprijateljske vojske, general Oskar Poćorek, smenjen je s položaja.

Albanska golgota

Dva poraza carske vojske, koja se smatrala nepobedivom, morali su da koštaju Srbiju. Jesen 1915, dva carstva, austrougarsko i nemačko, udružuju se s Bugarskom u planu da opkole i potpuno poraze srpsku vojsku. Tifus je bio još jedan neprijatelj i nije bilo nikakve šanse da se izbegne ono što je sledilo.

Šturmova Treća armija primila je glavni udar na Dunavu, od Grocke do Golupca. Izdržali su dve nedelje, štiteći odstupnicu vojsci i narodu koji se povlačio. Kada je glavnina izbeglica prošla, povlačili su se i poslednji napustili srpsku zemlju, stupivši na tlo Albanije i dalje na Krf, u oporavak.

Odlikovao ga japanski car

Bitka na Kajmakčalanu bila je duga i teška. Treća armija je izgubila mnogo ljudi, a Vrhovna komanda upućuje Jurišića u Rusiju, u Dobrovoljački korpus, da pomogne komandantu, generalu Mihailu Živkoviću. Kad je obavio zadatak i krenuo za Solun, išao je preko Japana i tom prilikom dobio Orden Paulovnia cveća na krstu, kojim ga je odlikovao japanski car Jošihito. Šturm je jedini srpski oficir nosilac ovog ordena.

Sutra – Stranci koji su zadužili Srbiju (6): Domovina po srcu