Lična arhiva
Nisam prekršio ni zemaljske ni božje zakone: Vojin Pavlović

Vojin Pavlović, predsednik i osnivač NVO Istočna alternativa iz Bratunca, zvanično je prvi Srbin u BiH protiv koga je pokrenut sudski postupak po Inckovom zakonu o zabrani negiranja genocida. Proces protiv njega započeo je 27. septembra u Okružnom sudu u Srebrenici, ali je odmah i odložen za 24. oktobar jer se tužioci nisu pojavili.

U razgovoru za “Vesti” Pavlović kaže da se ne plaši predstojećeg sudskog spora jer zna da nije prekršio ni “zemaljske ni božje zakone”, a planira da ga na ovom suđenju brane – pobijeni rođaci za čiju smrt do sada niko nije odgovarao!

Njegova familija jedna je od onih koja je gotovo zatrta tokom poslednjeg rata u BiH. Od Pavlovića i Mlađenovića ubijeno je više od 35 članova dalje i bliže porodice.

Na početku rata Vojin Pavlović je imao 12 godina i “sreću” da su mu otac i dva brata obukla uniformu.

– Tako su i preživeli. Brojni rođaci i sa očeve i sa majčine strane imali su tu nesreću da su ostali u svojim kućama. Na prostoru Bratunca i Srebrenice samo tokom 1992. i 1993. godine pobijeno je više od 1.500 srpskih civila i niko za ta zverstva nikada nije odgovarao.

Niko nije odgovarao ni za ukupno 3.562 pobijenih Srba na teritoriji celog Podrimlja.

– Zbog toga sam, još novembra 2020, kada je odlazeći Visoki predstavnik za BiH Valentin Incko najavio zakon o negiranju zločina gotovo istog dana protiv njega podneo krivičnu prijavu. Eto je i dalje u nekoj fioci u Višem sudu u Sarajevu… Ni glasa, ni abera…

Diže se kosa na glavi od samog nabrajanja kako i ko mu je sve iz uže i dalje porodice stradao u Srebrenici tokom poslednjeg rata. Stric Radoje Pavlović mu ubijen na Božić 1993. u Kravici. Rodbina ga je pronašla nekoliko meseci kasnije, bez glave. Tako je i sahranjen.

– Od drugog strica Mile, sin Mikajlo Pavlović je imao 11 godina. Igrao je klikera. Stradao je od granate koja je stigla iz Srebrenice. Tada je teško ranjen i njegov brat, dve godine stariji Miladin. I danas nosa geler u glavi. Lekari sa VMA u Beogradu su uspeli da mu spasu život, ali ne i da izvuku metalne opiljke – priča Pavlović.

Parastos ubijenima za Božić 1993. u Kravici

Muslimanski vojnici su ubili i njegovog rođaka Dušana Pavlovića. Imao je 24 godina.

– Kada je završen napad, selo je još gorelo, on je krenuo da spasi stoku. Presreli su ga u zasedi i hladnokrvno ubili. Sin Davor mu je imao godinu dana, a kćerka Suzana je još bila u stomaku.

Pavlović objašnjava da je još više rođaka stradalo sa majčine strane, iz familije Mlađenović.

– Ježestica je jedno od onih srebreničkih sela u kom su pre rata živeli Srbi, a muslimanske snage napale su ga 8. avgusta 1992. Selo je bilo nebranjeno. Svi Srbi koji nisu uspeli da pobegnu su masakrirani. Ono što nije moglo da se ubije, opljačkano je i posle zapaljeno… Preživeli su davali izjave i haškim istražiteljima i Tužilaštvu BiH. Evo i dalje istraga nije pokrenuta. Braća moje majke, Dragan i Anđelko sa majkom Savkom ubijeni su na kućnom pragu… Sestra od ujaka, Ljiljana Ilić Lončarević je imala 17 godina i bila u sedmom mesecu trudnoće kada joj je presudio nož… Kada su došli naši, svinje su već počele da je jedu. Bila je udata za sveštenika. Otišao je posle toga za Ameriku – priča naš sagovornik.

I Anđelka su pronašli bez glave. S njom su Naserovi vojnici u Potočarima igrali fudbal.

– Igrali su i smejali se baš na mestu gde je danas Memorijalni centar za muslimane koji su stradali 1995. Uz Anđelka su ubijeni i njegov brat Dragan i majka Sava. Na kućnom pragu. Ni za jedan od ovih zločina niko nikada nije odgovarao. Boli ta nepravda, kida srce svakog dana sve više i više – priča Vojin Pavlović.

Ubijena trudna: Ljiljani su presudili nožem

Trn u oku Bošnjacima

NVO Istočna alternativa je malo-malo, pa na meti bošnjačkih medija prevashodno zbog svoje nacionalne opredeljenosti. Prvi su napravili spomenik ruskom diplomati Vitaliju Čurkinu koji je u Savetu Bezbednosti UN, 2015. godine sprečio izglasavanje Rezolucije o genocidnosti Srba, a zatim podneli inicijativu da se srebrenička Ulica Maršala Tita preimenuje u Ulicu Petera Handkea.

Ta inicijativa nije prošla, pa su aktivisti Istočne inicijative kasnije po Srebrenici lepili slike Vladimira Putina, 2015. da bi onda nastala “zbrka” kada za spomenik nije bilo mesta u Srebrenici.

Marta ove godine Bošnjaci su protiv Vojina Pavlovića podneli krivičnu prijavu zato što je plakatima obeležio rođendan generala Ratka Mladića, komandanta Glavnog štaba VRS,.

Sledeću je dobio u julu jer je plakatima obeležio dan kada je VRS oslobodila Srebrenicu.

“Simbolika” prvog ročišta

Vojin Pavlović je pozvan na sud da se izjasni o krivici za negiranje genocida ironično primećuje da mu je prvo ročište “simbolično” bilo zakazano za 24. septembra kada su, pre 29 godina u Podrimlju. muslimanski vojnici ubili 42 Srba.

– Kada je naša vojska uspela da povrati tu teritoriju i kada su počeli da sakupljaju leševe, naišli su na ostatke nekolicine ugljenisanih tela. Međutim, i pored toga je bilo jasno da su prethodno bili nabijeni na ražanj i stavljeni da se peku. Ni za ovaj zločin niko nikada nije odgovarao – ogorčeno ističe Vojin Pavlović.

Politika je čudo

Među Srbima koji su među prvima stradali u Srebrenici je i medicinska sestra Rada Milanović koja je aprila 1992. ostala u ovom gradu jer ni do tada bolesne nije razlikovala po veri ili naciji.

Nekoliko meseci kasnije je zaklana, a pre izvesnog vremena je usledila inicijativa da domovi zdravlja iz Čajetine na Zlatiboru i u Srebrenici ponesu njeno ime kao gest “nacionalnog pomirenja.

– Kako će se u Srebrenici za to glasati kada je predsednik Skupštine opštine Salko Tursunović sin majora Zulfe Tursunovića koji je zaklao Radu pred stotinama ljudi. Zulfo koji je bio šef svih logora na Srbe na ovim prostorima, ali i pored toga je 2010. sahranjen uz najviše počasti BiH. Nažalost, i sami smo za većinu stvari krivi. Pa za Salka su glasali i svi srpski odbornici, politika je čudo. Tako je i Salko Tursunović izašao iz SDA i preko noći postao “nazavisan”poslanik” za koga su glasali svi Srbi u skupštini.