Vesti
Milan Vlašić

Verujem da se svi slažemo da je najvažnije da se osećamo dobro. Zdravlje, ljubav, imovina, sve se to nekako podrazumeva da imamo u većoj ili manjoj meri, ali opet se često uhvatimo u razmišljanjima da se ne osećamo dobro.

Ima tu nekoliko načina da se takva situacija popravi, a u principu se svodi na to da se krećemo, da pazimo s kim provodimo najviše vrmemena, o čemu razmišljamo, šta čitamo, gledamo i slušamo.

Kažu da nikada ne bismo smeli gledati nešto šta ne želimo da doživimo. Nije problem toliko šta gledamo, već je problem ako emocionalno reagujemo na ono šta pročitamo ili vidimo na televiziji, internetu ili šta čujemo.

Lepa reč znači puno

Jedno od brzih rešenja da popravimo raspoloženje je u tome da nekome napravimo neku uslugu, nešto poklonimo, učinimo dobro delo.

Gotovo trenutno će se sve promeniti i osećaj nelagode, nervoze, straha i bilo koja negativna emocija će nestati kada za nekoga nešto učinimo.

To može biti razgovor sa prijateljem, rođakom i poznanikom kome razgovor treba. U našim starim krajevima govorilo se da neki ljudi ”znaju da razgovore“. Ponekad, u stvari mnogo češće nego što mislimo, lepa reč znači više od bilo kakvog poklona.

To je naprosto tako jer je nama osnovna egzistencija na neki način rešena samim tim što živimo u zemljama visokog standarda. To se na žalost ne može reći za mnoge ljude u našim starim krajevima.

Ako pratite ”Vesti”, svaki dan, uglavnom na 19 ili 20 strani imate potresne priče siromašne dece, bolesnih ljudi i porodica koji nemaju za osnovne životne potrebe, za ogrev, za knjige, a često ni za lekove.

Vaše malo je nekome mnogo

Možda se pitate kakve veze ima to što se ne osećamo dobro sa ovim ljudima!? Ima veze i te kakve. Naime, kada vidite tako neku priču, ne treba naravno da emocionalno proživljavate istu, ali možete da pomognete.

Možete da pošaljete nešto malo tim ljudima, a to malo je njima mnogo, a nekima i sve. Istoga časa kada nekome nešto poklonite, pošaljete neki dolar, gotovo je sigurno da ćete se osećati bolje i ispunjeno jer “uvek je lepše poklanjati nego primate poklone“.

Pomoći nekome koga ne znate, pomoći nekome iako možda ne želite da se vaše ime objavi u novinama, sam taj čin u sebi sadrži nešto moćno, neku čudnu i izrazito pozitivnu energiju, klicu nečega što će vam obogatiti život.

Karika koja nedostaje

Kada bi sve razvijene zemlje sveta, umesto što bacaju hranu, istu preusmerili na gladne u svetu, situacija bi bila mnogo bolja. Sva ta agonija i tuga gladih ne bi nikome mogla da naudi jer je nebi bilo.

Ovako, ko zna kako to sve funkcioniše, ali je sigurno da je ravnoteža među zvezdama sada potrebnija nego ikada. Solidarnost sa onima koji nemaju, sa onima kojima zaista treba, je možda karika koja nedostaje u našem krugu sreće.

Na kraju krajeva probajte, uputite nekome lepu reč, pomozite nekome ko pomoć ne traži, a treba mu, pomozite nekome da se ne oseća usamljeno, nekome da mu ne bude hladno, nekome da ne bude gladan, pošaljite nekome neki dolar i, verujte mi na reč, osećaćete se mnogo bolje.

Akademik Vladeta Jerotić

Postoji priča iz jednog beogradskog restorana. Tu je sedeo Vladeta Jerotić, poznati lekar, psihijatar, književnik i akademik sa svojim društvom.

Prišao im je jedan mladić, predstavio se i ponudio da počasti društvo pićem. Rekao je da je pročitao knjige koje je akademik napisao te da su mu iste mnogo pomogle u životu. Profesor Jerotić je odbio ponudu rečima:

– Nemojte da uvek činite “ja tebi – ti meni”. Ja sam nešto, kako vi kažete, vama učinio i vi sada hoćete meni da vratite. Kad vam neko učini nešto dobro, vi učinite dobro nekom drugom, nekom trećem i tako se pravi krug dobrih dela. Inače, to, “ja tebi – ti meni” je odraz plemenske svesti i osnov korupcije.

Verujem da je ova poruka bila najbolja životna lekcija pomenutom mladiću. Mi ćemo završiti jednom grčkom poslovicom: ”Svet će postati mnogo bolje mesto kada ljudi počnu saditi drveće znajući da se u njegovom hladu nikada neće odmarati”.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here