Lična arhiva
Uspesi tek predstoje: Ilićeva sa trenerom

Aleksandra Ilić (17) je devojka koja postiže sjajne rezultate u tekvondou, daleko od rodne grude. Upornost i samodisciplina su od nje napravile šampionku koju najviše cene i poštuju oni koji su je, na neki način, “prisvojili”. Mlada, 17-godišnjakinja je nosilac crnog pojasa 2. dan. Sportista je regionalnog borilačkog tima Veneto za 2017, 2018, 2019. godinu.

Aleksandra živi u Arzinjanu, nedaleko od Vićence, u pokrajini Veneto, na Severu Italije, sa majkom Violetom i bratom Markom, takođe tekvondistom, mlađim samo godinu dana. Sa njima žive baka i deda po majci, Zdravko i Jadranka Ilić.

– Moji roditelji su srpskog porekla. Mama, deda i baka su iz jednog malog sela u Srbiji, iz Vranova, koje se nalazi nedaleko od Smedereva. Život i sudbina su ih doveli u Italiju, dok smo se brat i ja ovde rodili – objašnjava Aleksandra.

Porodični uspeh: Ivana sa bratom, dedom i majkom

Ljubav prema tekvondou rodila se slučajno.

– Moj brat i ja vežbamo od 2012. Jednog dana, posle nastave, došao je trener tekvondoa da deli flajere ispred moje Osnovne škole. Marko je uzeo jedan letak, više radi reda, nego iz pravog interesovanja. Marko je odmah hteo da se okuša u toj sportskoj disciplini i ja sam onda, iz znatiželje otišla sa njim. Prethodno se nikada nismo bavili nijednim sportom. Moj brat je učestvovao na nekoliko regionalnih takmičenja, na kojima je osvojio i medalje i na nekoliko italijanskih prvenstava. Marko je pobedio u nekim mečevima, ali nije uspeo da se popne na podijum.

Aleksandrina baza je mesto u kome žive celog života.

– Tekvondo treniramo u Arzinjanu, gde smo rođeni. Trudim se da dam maksimum, jer volim ovaj sport i svaka pobeda mi uliva još veću energiju, samopouzdanje i snagu da idem dalje, još dalje, bez posustajanja. Mnogo sam zavolela tekvondo. Vidim sebe u ovom sportu. To je sport koji jača duh i karakter. Školu nisam zapostavila zbog tekvondoa, jer obrazovanje i sport idu zajedno, idu uporedo u mom životu – zadovoljno i samouvereno priča o ljubavi prema sportu mlada Aleksandra Ilić.

Srećna zbog dece

Njihova majka, Violeta, ne krije ponos.
– Deca su moja najveća satisfakcija u životu. Mislim da je normalno za svakog roditelja da mu deca budu prioritet. Ona su moja pokretačka snaga i ona volja sa kojom se budim i ustajem svakog jutra. Zadovoljna sam što postižu rezultate u sportu, a najsrećnija što su i oni srećni i što uživaju u tome što vole i što treniraju. Nisam im nikad ništa uskraćivala, što se njihove želje prema sportu tiče.

DRŽAVNO PRVENSTVO

2017. 3. na šampionatu Italije – kadetkinje, + 59 kg – Pezaro (PU)
2018. 1. na šampionatu Italije – kadetkinje, + 59 kg – Olbija (OL)
2019. 1. na šampionatu Italije – juniorke, + 68kg – Rićone (RN)
2020. 2. na šampionatu Italije – seniorke, + 73 kg – Busto Arsizio (VA)
2021. 1. na šampionatu Italije – juniorke, + 68 kg – Đuljano (NA)

Druga na Srbija openu

Pored sjajnih rezultata na državnom prvenstvu Italije, Aleksandra je dva puta bila najbolja i jednom treća na Olimpijskom Drim kupu. Takmičila se i u Beogradu 2019. kada je na na G1 turniru Srbija open, u juniorskoj konkurenciji, bila druga. U Sloveniji je godinu dana kasnije, takođe na G1 turniru, bila najbolja.