Vesti
Episkop Siluan

Svemu sveštenstvu, sveštenomonaštvu i blagovernom narodu Bogomspasavane Mitropolije australijsko-novozelandske.

Draga mi duhovna deco u Bogomladencu Hristu,

Sabrani u našim svetim hramovima širom bogospasavane nam Svetosavske Mitropolije dočekujući veliko, svesudbonosno i svespasonosno rađanje Sunca Pravde – Bogomladenca Hrista, pozdravimo jedni druge i narode oko sebe sa pozdravom mira, nade i utehe Božije – Mir Božji Hristos se rodi!

Da! Braćo i sestre, Spasenje nam se rodi! Svetlost nas obasja razgoneći duhovni mrak koji je zahvatio svet i duše ljudske! Plamen vitlejemske blagodatne toplote nam zagreja srca, a tuga i beznadežnost ustupi mestu radosti, veri i nadi! Izolovanost, podeljenost, podozrenja i strah ustupi mesto ljubavi i sabornosti, poverenju i smelosti!

Ako je Bog s nama, kako himnografija Crkve peva ove Badnje večeri, ko će protiv nas?! Ko može da uplaši ili da poljulja Hrišćanina!

Božić je najopipljivije uverenje da smo sazdani za večnost i neprolaznost. Nebo se snizi da zemlju uzvisi, Bog postade čovek da bi nas pale i zalutale učinio bogovima po blagodati, da bi nas vaspostavio u zvanje dostojanstva koje nam pripada. Velika je to tajna u koju i anđeli žele zaviriti, tajna sastradalne ljubavi Božije prema čoveku i svetu.

Kakva radost na nebu današnjeg dana, anđeli zapevaše – pastire uveriše (Lk. 2, 14), da se Nebo savilo ka zemlji, da je Bespočetni i Večni Bog sebe učinio siromašnim da bi nas obogatio, sebe smanjio da bi nas uzvisio, sebe ograničio da bi nas učinio bezgraničnim Svojom blagodaću!

Niko na zemlji, ni jedna vlast, ni jedna svetska organizacija nije u stanju da čovečanstvu podari takvu utehu, takvu radost, slobodu i pobedu koju Bog daruje čovečanstvu u prazniku Božića. Ta radost i uteha, ta sloboda i pobeda se zadobija, doživljava i živi u Crkvi Hristovoj. Ona nije apstraktna, umišljena, već opitna i imanentna. Zato veliki David bogonadahnuto peva u svojim psalmima, „okusite i vidite da je dobar Gospod!“ (Ps. 33,8).

Ko poseduje Hristovu radost, Njegovu istinu, on je najslobodniji, bez obzira na sve restrikcije, na sve lance, pritiske i ucene koje jurišaju na njega.

Imajući sve ovo u vidu pozivam sve vas, svoju dragu duhovnu decu, da se ovoga Božića uzdignemo umom i srcem svojim iznad ovozemaljskih briga i iskušenja, da usmerimo svoj pogled u pravcu Vitlejema, i tamo ugledamo našu zvezdu vodilju – Bogomladenca Hrista koji će obasjati sve naše puteve, i povesti nas jedinim istinskim putem koji vodi u Život.

Nemojmo tražiti spasenje i spasitelje van Hrista. Nikakvi ogoljeni ljudski napori, nikakvi ljudski recepti sami po sebi neće nam doneti utehu i spasenje. Iskustvo Crkve nas uči da svaka kriza ima svoju duhovnu pozadinu, svoju duhovnu osnovu. Zato će i izlaz iz ove krize prvenstveno zavisiti od duhovnog stanja, duhovne atmosfere koja vlada u nama i svetu koji nas okružuje.

Imajući ovu duhovnu zakonitost pred sobom, treba da se posebno potrudimo ovoga Božića da se izmirimo sa Bogom i svojim bližnjima. Da se pokajemo za svoje grehe, da izmenimo svoj život, da se vratimo Hristu i na taj način proslavimo Božić u duhovnom miru, radosti i veselju. To je najpresudniji korak ka izlasku ne samo iz ove, nego svake krize.

Apelujemo ovoga Božića na sve drage roditelje da čuvamo svoju decu, koja su nam poverena, od svega onoga što im može naškoditi duši i telu.

Vežimo svoju decu za Gospoda Hrista da bi im na taj način dali dubinski smisao i pravac u njihovom životu. Ni jedna karijera, nikakvo materijalno bogatstvo, kao ni status neće im ništa vredeti ukoliko budu bez Hrista u svome životu.

Setimo se i ovoga Božića našeg Srpskog naroda na Kosovu i Metohiji koji žive pod teškim pritiskom pretnji progona i istrebljenja.

Pored materijalne pomoći koju treba da im pružamo, naš najveći dar raspetom Kosovu biće u očuvanju Kosovskog Zaveta u našim srcima i u srcima naše dece na Petom kontinentu. Taj zavet je žila kucavica srpskog naroda i njegove Crkve, ma gde se naš narod nalazio i živeo.

Budimo složni i u međusobnoj ljubavi jedni sa drugima. Nemojmo da dozvolimo sebi da nas bilo ko podeli. Molimo se Bogu za dobro i spasenje svojih bližnjih. Za one koji su u nevolji i bolesti, kao i za one koji se žrtvuju radi dobra drugih. Kao Pravoslavni Hrišćani ne smemo dozvoliti sebi da unesemo duh podele koji je zahvatio svet u biće Crkve. Strah i panika raslabljava veru i oduzima nadu, a rađa sumnju.

Zato treba da se umijemo i progledamo verom i nadom koje nam se daju u Božiću. Neka se razvedri duhovno nebo u nama, neka zasija svetlost Bogomladenca Hrista u srcima našim da bi mogli da istrajemo na putu Božijem, da bi mogli da budemo uteha i potpora svetu koji nas okružuje. Pali svet traga za spasenjem u čoveku, a Pravoslavlje – u Bogočoveku!

Neka nas Bogomladenac Hristos sve preobrazi Svojom ljubavlju i dobrotom, darujući nam istrajnost u podvigu nošenja krsta našeg među svetom i u kontekstu koji nam je Njegova mudrost dodelila.

Čestitam vam sveradosni praznik Hristovog Roždestva!

Mir Božji – Hristos se rodi! Vaistinu se rodi!

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here